U nedjelju, 26. travnja, u Bibinjama je odigran 35. Memorijal Franka Lisice – tradicionalni brzopotezni turnir koji je i ovoga puta okupio respektabilnu konkurenciju. Turnir je protekao u prepoznatljivoj prijateljskoj, ali natjecateljski motiviranoj atmosferi, uz pregršt zanimljivih rezultata i još zanimljivijih komentara nakon partija.
U ekipnom poretku uvjerljivo je slavila domaća ekipa Goran 1, ispred Šibenika, dok je naš Mornar zauzeo treće mjesto. Iza nas su ostali Sveti Vid, Goran 2 i Zadar, čime možemo biti zadovoljni ukupnim ekipnim nastupom, iako je, kao i uvijek, ostao dojam da se moglo „uhvatiti“ i nešto više, poglavito u direktnom meču protiv Šibenika.
Pojedinačno je turnir uvjerljivo osvojio Režan s impresivnih 21,5 bodova iz 23 kola, pri čemu je jedini poraz doživio od Johna Krstičevića, a remizirao je upravo s našim Lukom Šarićem. Drugo mjesto pripalo je Makaju, treće Mrkiću, dok je dobar četvrti bio naš Luka Šarić. Peti je završio Petrušić, a šesti Birkić – posljednji među nagrađenima.
Poseban trenutak turnira ispisao je John Krstičević, koji je, nastupajući protiv „svojih“, ostvario više nego zapažen učinak protiv vlastite prve ekipe – pobijedio je i Režana i Makaja, te remizirao s Mrkićem, dakle 2.5/3 sa trojicom prvoplasiranih. Takav učinak je kod njega kao jednog od rukovodioca kluba izazvao određenu „zabrinutost“ za formu vlastite prve ekipe.
Što se tiče Mornarevaca, najviše se istaknuo Luka Šarić koji je s osvojenih 17,5 bodova zauzeo četvrto mjesto. Posebno vrijedi istaknuti njegove odlične partije protiv tituliranih igrača – remi s Režanom te pobjede protiv Makaja i Petrušića jasno pokazuju da je bio spreman i za sam vrh. Ipak, porazi od mladih zadarskih nada Mrkića i Jankovića koštali su ga borbe za sami vrh. Unatoč tome, četvrto mjesto u ovakvoj konkurenciji može se smatrati uspjehom.
Najveći „pehist“ turnira bio je naš Kurtović koji je završio kao prvi ispod crte, na sedmom mjestu. Iako je bodovno bio izjednačen s Birkićem, dodatni kriteriji presudili su protiv njega, pa je ovoga puta morao „ponijeti“ nepopularnu drvenu medalju.
Mladi Leonardo Duran je za ručkom izjavio kako nije u potpunosti zadovoljan svojim nastupom, iako rezultati govore da je imao itekako svijetlih trenutaka. Pokazao je solidnu igru s nekim igračima koji imaju veliku iskustvo na ovim cugerima, kao što je remi s Gracinom i Ferdom Martinovićem, te je dobio Lasića i Pešušića, a posebno se ističe pobjeda protiv dvije godine starije zadarske nade, majstorskog kandidata Jure Tadića. Unatoč tome, očito ostaje dojam da je i Leonardo spreman i motiviran veće rezultate.
Turnir je donio i jednu zanimljivu kadrovsku promjenu – standardni Mornarevac Brulić ovoga puta nije mogao nastupiti jer je, kao i što je često puta viđeno, morao zauzeti mjesto za sudačkom stolicom. Njegov izostanak otvorio je vrata debiju Damira Gracina za Mornar, nakon što je njegov Primošten, nažalost, rasformiran. Pod pritiskom „novog dresa“ Gracin je odigrao nešto slabije od očekivanog, no vjerujemo da je to tek faza prilagodbe.
Nakon šahovskog dijela, uslijedio je standardno vrhunski „B – turnir“ – onaj gastronomski. U obližnjem restoranu, kao po običaju, poslužena su čak četiri slijeda (pršut, sir i francuska, juha, rižot i janjetina), a forma za stolom bila je na razini, ako ne i iznad šahovske. Posebno inspiriran viđenim bio je upravo šofer/sudac Brulić, koji je, motiviran količinama rižota koje su neki naši igrači uspjeli pojesti, već najavio kako bi mogao na sljedećem Mornarevom turniru osobno pripremiti skradinski rižot.
Sve u svemu, još jedno odlično izdanje Memorijala Franka Lisice – malo „grintanja“, ali više smijeha.
