PIŠE: Vuk-Tadija Barbarić
Kad smo već odavno bili odlučili da Matija ove godine neće ići ni na Svjetski kup (Batumi) ni na Europsko prvenstvo (Kreta), iznenada se pružila prilika za nastup na novoformiranom svjetskom prvenstvu za neparne godine (od U7 do U17) u španjolskome Roquetas de Maru. Nismo mogli propustiti priliku za odlazak u Andaluziju, što nam je dugo bila neispunjena želja, i to upravo u najbolje doba godine za posjet. Nakon relativno slabog nastupa za reprezentaciju u Pardubicama dosadašnji poluležeran pristup šahu poprilično smo disciplinirali, ali nismo mogli ni sanjati da će Matija napraviti sjajan rezultat već na ovom prvenstvu. Drugim riječima, motiv za nastup, barem nama roditeljima, u ovom je slučaju stvarno bio više turističke prirode nego natjecateljske. Možda je i takav opušten pristup odigrao pozitivnu ulogu. S druge strane, Matija je, osim što je pojačano radio, bio i u sjajnom natjecateljskom ritmu. Uoči Roquetasa u kratkom je razdoblju odigrao 13 turnirskih partija, 8 rezultatski uspješnih na ekipnom juniorskom prvenstvu i 5 manje uspješnih na New Zagreb Futuresu.
Prvenstvo u Roquetas de Maru održavalo se od 13. do 21. listopada 2026. Njegova je specifičnost bila skraćeni standardni tempo od 45 minuta + 30 sekunda dodatka po potezu, a FIDE je za ovo natjecanje dopustio rejtingiranje za standardnu rejting listu. Taj je tempo navodno osmišljen kako bi se mogla odigravati dva kola dnevno, čime se znatno smanjuju troškovi. Matija je u U11 natjecanju bio na početku 11. nositelj. Međutim, već smo odavno naučili da rejting na kadetskim natjecanjima može dosta varati. Organizatori iz nekog razloga nisu željeli objavljivati rezultate na platformi Chess-results, stoga dajem ovaj LINK na U11 natjecanje i ovaj LINK na početnu stranicu.
U prvom je kolu Matija igrao bijelim figurama protiv Švicarca G. Aubiera. Bila je to partija s nešto opasnih oscilacija, ali je Matija ipak upisao svoju prvu od dvije pobjede protiv francuske obrane. Zbog nešto kikseva nositelja u prvom kolu našao se već u drugom kolu u prijenosu i ondje ostao do kraja turnira (prenosilo se na internetu osam prvih ploča).
U drugom je kolu uspješno primijenio Caro-Kann protiv Rumunja Chelua te opet upisao cijeli bod, uz nešto uvjerljiviju igru (naknadno sam saznao da je partija objavljena u Sportskim novostima). U trećem kolu izvukao je predstavnika Mongolije Batbilega i uspješno bijelim figurama primijenio novost u svojem repertoaru u škotskoj igri četiri konja. Batbileg je na prvu dobro reagirao, ali je trošio puno vremena te je odjednom bez razloga dao cijeloga pješaka, što Matija nije propustio sigurno realizirati. Bio je to savršen početak prvenstva, 3/3.
U četvrtom je kolu s crnim figurama izvukao veoma čvrstoga Poljaka Hrybacza, koji ga je nekako prebacio u francusku obranu. Nismo to očekivali, ali Matija je odlično reagirao. Partija je završila remijem već u 25 potezu, no bila je to velika bitka u kojoj su oba igrača igrala iznimno precizno. U tom mi se trenutku činilo da će unatoč niskom rejtingu Hrybacz napraviti odličan rezultat na prvenstvu (i nisam bio u krivu).
Peto je kolo definitivno bilo najstresnije. Matija je izvukao šestoga nositelja, kazahtanskog predstavnika Bakhyta, i imao je bijele figure. Ja sam u posljednjih oko godinu dana polako počeo mijenjati mišljenje o tome kako bi trebao izgledati Matijin repertoar otvaranja, a posebnu sam trenersku lekciju dobio prije nekoliko mjeseci u Pardubicama. Zato je Matija za ovu priliku proširio svoj repertoar, a partiju s Bakhytom sam vidio kao odličnu priliku za lansiranje iznenađenja. Znao sam da će Kazahstanci skenirati Matiju uzduž i poprijeko (bila je to jutarnja partija, tj. s više vremena za pripremu), tako da je najbolja moguća stvar bila da im od prvoga poteza sva priprema padne u vodu – Matija je povukao 1. d4! Prvi je put igrao Jobavin londonski sistem i protivnika je preuzeo već negdje od 12. poteza, a do 25. poteza je imao dva pješaka više i napad. Međutim, uslijedilo je prerano opuštanje i nevjerojatan previd topa. Umjesto odlaska s 4,5/5 na popodnevnu partiju na prvom stolu za prvo mjesto, Matija je bio neutješan zbog groznoga previda. U tom je trenutku najvažnije bilo mentalno ga stabilizirati za popodnevnu partiju.
I nije se prvi put dogodilo da je Matija odmah nakon teškoga poraza odigrao sjajnu partiju. U šestom je kolu protiv predstavnika Srbije Milićevića s bijelim figurama uvjerljivo i brzo došao do 2 : 0 protiv francuske obrane na ovom prvenstvu. Oporavak je bio ekspresan i odmah se vratio optimizam. Međutim, dan odmora posvećen domaćoj zadaći i pripremi za idućega protivnika rezultirao je posve nenadano time da je Matija u sedmom kolu u sicilijanci s crnima zaboravio pripremu, tj. brzopleto je povukao jedan naizgled normalan potez koji ga vodi u beznadnu poziciju. To je jedini teorijski duel koji smo izgubili na ovom prvenstvu. Bilo je to protiv domaćeg predstavnika Sancheza Maldonada, prošlogodišnjeg prvaka Andaluzije do 10 godina. Ipak, Španjolac je povukao dva mlaka poteza i dao priliku Matiji da se vrati u igru. On se, dapače, s vremenom više nego vratio u igru, ali se toliko potrošio u izvlačenju iz slabije pozicije da je požurio izmijeniti dame kako bi slobodnije i brže vukao poteze da mu ne padne zastavica. Nažalost, upravo je prisustvo dama na ploči bilo ono što mu je davalo prednost, tako da je bez njih pozicija brzo otklizala u beton-remi.
U osmom mu je kolu švicarac opet dao crne figure, i to protiv Danca Elnegaarda. Bila je to možda najteža partija za Matiju (i za mene!). Nakon dugog nadmudrivanja, opet u sicilijanci, Matija je počeo griješiti te je objektivno bio izgubljen. Ipak, ne kaže se uzalud da je svaka topovska konačnica remi. Nakon niza obostranih pogrešaka Matija je ipak uspješno održao remi protiv h-pješaka s parom topova na ploči. Kad je uspješno preživio stresan dan s crnim figurama, počeo sam vjerovati da će dobiti još jednu priliku za napad na postolje.
Predzadnji se dan prvenstva igralo samo jedno, deveto kolo. Matija je s bijelim figurama izvukao još jednoga domaćeg predstavnika, Katalonca Molinera Sayasa. Bila je to repriza partije s Bakhytom, samo sa sretnim završetkom. Ovaj je put Jobava odradio svoje i rezultatski, pa tu partiju prilažem dolje. Tu smo protivnika još mogli hvatati u raskoraku, tj. u nagađanju hoće li mu Matija povući 1. e4 ili 1. d4 ili nešto treće…
Deseto kolo donijelo je Matiji crne figure protiv Američkoga predstavnika Manchanda, desetoga nositelja. Bilo je jako zanimljivo pripremati se protiv igrača koji uvijek igra isto otvaranje te još uz to javno potpisuje svoje online profile. Matija je bio jako dobro pripremljen za njegovu zatvorenu sicilijanku, ali riječ je o toliko neforsiranom sistemu da nikako nismo mogli pogoditi i pripremiti se za svaki njegov potez. Matija se morao sam snaći za pločom i napravio je to jako dobro. Brzo je stekao prednost, zatim ju je nakratko vratio, ali pozicija je ipak optički cijelo vrijeme izgledala bolja za crnoga bez obzira na računalne ocjene. Na kraju Manchando popušta pod pritiskom i Matija dolazi u priliku za postolje!
I naravno da je Matija u posljednjem kolu izvukao neporaženoga vodećeg Kazahtanca Anetova, koji je još uz to bio prvi nositelj s rejtingom od 2270. Jedino što je išlo na Matijin mlin bile su bijele figure. Pustio sam Matiji da odabere što će igrati i on se odlučio za Jobavu. I dalje mislim da to nije bio loš izbor, to više što je Matija imao visoko samopouzdanje i ugodno se osjećao igrajući to. Teško je reći da je na kraju izgubio zbog otvaranja, više je problem bio u tome što je morao pobijediti pod svaku cijenu da se nađe na postolju, a Anetov bi znao “posušiti” i Matijin repertoar s 1. e4 – jednostavno je tako igrao cijelo prvenstvo, s preuzimanjem što manje rizika i strpljivim čekanjem pogrešaka. Dapače, uoči posljednjeg kola Matiji ni pobjeda nije jamčila više od četvrtoga mjesta, puno je toga ovisilo o ostalim rezultatima. Na kraju je ispalo da bi Matija u slučaju pobjede bio treći. Nisam toliko duboko analizirao situaciju, ali nije nemoguće da je Matija u nekom nevjerojatnom razvoju događaja mogao biti i prvi (jer su Anetov i Matija, osim sebe, dijelili još samo dva zajednička protivnika na turniru). Da je remizirao, bio bi četvrti. Ne žalim ni najmanje za tim scenarijem. Dioba od 5. do 10. mjesta (po dodatnim kriterijima 7.) velik je uspjeh i poticaj za daljnji rad.
