Piše Vuk-Tadija Barbarić
Završilo je novo kadetsko prvenstvo, a još nisu minula sjećanja na prošlo, vjerojatno dijelom zbog toga što je prvenstvo odigrano u neuobičajeno ranom terminu – uoči Uskrsa. Nova titula je od Matije bila očekivana (osobito zbog nedolaska glavnoga konkurenta Marina Stefana), ali to nikako nije značilo da smo očekivali da će se do nje prošetati.
Ipak, nešto više od pola turnira sve je sličilo na laganu šetnju. Matija je dobivao u U11 konkurenciji kako je htio. Nije se zabrinjavao ni u posve jednakim, dapače mrtvim remi pozicijama, a nismo se zabrinjavali ni mi koji smo pratili njegove partije u prijenosu na šahovskim platformama. Uvijek je vjerovao da će prevladati, i tako je doista i bilo. Do izražaja ovaj put nisu toliko dolazili lijepi taktički udari, nego više njegovo pozicijsko razumijevanje igre – sitna taktika dolazila je samo kao šlag na kraju.
I tada je došlo šesto kolo, partija protiv 10. nositelja Luke Lesničara. Matija prvi put igra sicilijansku obranu, rano dolazi do velike pozicijske prednosti. Činilo se da bi s tom pobjedom praktički bio jednom rukom već na peharu. Bio je samo jedan problem. Matija je sve partije dotad, pa i ovu, igrao nevjerojatnom brzinom, usporedivu s onom u rapidu, a povremeno i u blitzu. Protiv Luke odjednom ulazi u niz od nevjerojatnih 5-6 brzopletih loših poteza koji su potpuno preokrenuli tijek igre. S nevjericom smo gledali kako prima lijep mat u napadu koji je darovao protivniku.
Ta je partija unijela određenu nesigurnost u Matijinu igru, koja je bila veoma vidljiva u sedmom kolu protiv Lukasa Stanišića. Lukas ipak nije uspio kazniti Matijinu na početku partije stisnutu i plašljivu igru te zatim neke njegove nepreciznosti u realizaciji naizgled dobivene pozicije. Matija je u ovoj partiji otišao u drugu krajnost pa je za jedan potez iskoristio čak 50 minuta! Za vrijeme prijenosa bio sam uvjeren da je digitalna ploča zakazala, ali poslije se ispostavilo da je bilo tako. Osmo je, pak, kolo posve sličilo na partije iz prvih pet kola – bila je to čista demonstracija sile.
Sedam bodova iz osam partija, to bi moralo biti dovoljno, zar ne? Samo još jedan remi do titule? Ne, ni približno. Matija je u nekim kombinacijama nakon posljednjeg kola mogao završiti i na trećem mjestu. U igri za titulu bio je i Alan Katušić, 12. nositelj, i to s jednakim učinkom nakon osam kola. Matija je imao veliku prednost u dodatnim kriterijima, to više što ga je i pobijedio još u 4. kolu, ali povoljan rasplet jamčila mu je samo pobjeda u posljednjem kolu.
A u posljednjem kolu izvukao je najtežeg protivnika, Viktora Gašparca, 3. nositelja koji je jako nesretno kiksao u 1. kolu te je morao graditi svoj povratak u vrh iz drugog plana. Viktor se svakako ubraja u protivnike za koje ne bi bilo preveliko iznenađenje da pomrse račune Matiji, a nesreća je bila još i veća jer su Matiji determinističkom silom švicarskog sustava dodijeljene crne figure dvaput zaredom. Unatoč nepreciznostima, pa i jednoj malo većoj pogrešci u otvaranju, partija je nekako sve više i više odlazila na Matijin mlin. Nisam ni sanjao do kakvih će sve turbulencija doći. Na kraju možemo biti sretni da Viktor nije shvatio da mu je Matija u jednom trenutku praktički darovao pobjedu. Nemilosrdni Stockfish odjednom je okrenuo ocjenu pozicije sa cca -3 za Matiju na +3 za Viktora! (vidi dijagram)
U poziciji na dijagramu bijeli dobiva nakon 31. Lg4, što je Viktor i odigrao. Međutim, sreća u nesreći je bila u tome da nije shvatio da dobiva ako u raspletu zadrži oba para topova na ploči. Nastavljeno je 31… Le6 32. Txc7? Txc7 33. Te4? Lxg4 34. Txf4+ Lf5 s dobivenom pozicijom za crnoga. Bilo je tu još nepreciznosti, ali Matija je na kraju uspio slaviti. Bitna je razlika u odnosu na poziciju gdje su sačuvani svi topovi u tome da bi bijeli nakon ispravnoga 32. Lxe6 Kxe6 33. Te4+ Kf5 imao 34. Taa4! s dobivenom pozicijom zbog premoćnog majoriteta na daminu krilu (i zbog pješaka više, da ne zaboravimo). To su ti neki potezi “unatrag” koje mladi šahisti često ne uočavaju. Ovaj je put Matiju konačno pomilovala i sportska sreća, koja obavezno mora biti sastojak velikoga uspjeha. Na kraju je skupio osam bodova, točno koliko mu je trebalo za prvo mjesto jer je drugoplasirani Alan Katušić grizao do samoga kraja ostvarivši jednak bodovni učinak. Ali već smo se naviknuli na činjenicu da Matija sebi može dopustiti jedan ili vrlo često nijedan kiks da bi osvojio turnir.
Konačni poredak: LINK
Prilažem lijepu Matijinu (crni) pobjedu iz 2. kola protiv imenjaka Matije Kunovca (bijeli).
