Tekst: Ante Šarić
Ove godine liga se igrala u nikad kasnijem terminu. Također, zbog Svjetskog kupa bilo je dosta upitno dali ćemo moći nastupiti u najačem sastavu. Iz tog razloga u „stanju pripravnosti“ bio je i klupski vojnik Miro Bobanac. Naime na Svjetskom kupu nastupala su 2 naša igrača: Ivan Šarić i Dmitrij Kollars. Za Ivana smo znali i prije, ali Kollars je spletom okolnosti upao u posljednji trenutak. Dmitrij je pitao ima li ga tko zamjeniti, ali s obzirom na to da je prijelazni rok već prošao, ostali smo na tome da će doći kad ispadne što je naravno vrijedilo i za Ivana. Na kraju je Dmitrij ispao u 2. kolu, a Ivan u 3. što je značilo da ćemo biti kompletni na ligi. U odnosu na prošlu godinu nismo imali Johana Sebastiana Christiansena koji je napravio 8/9 na 3. ploči. Na njegovo mjesto došao je (vratio se) Denis Kadrić, koji prošle godine nije mogao nastupiti zbog drugih obaveza. Dakle Denis je zamjenio Johana na 3. i promjena je još bila što sam ja sada bio 5. ploča, a Julijan 6. i to je zapravo bila „rokada“. Na „klupi“ je bio Luka Šarić. Kako je i najavljivano očekivala se trka u troje: Petar Sedlar, Solin-Cemex i mi. „Kaštelani“ su malo stršili s rejtingom, ali što bi se reklo „sve je to u 5 deka (dg)“. U odnosu na glavne rivale naša ekipa je ipak nešto mlađa. Nismo ni mi u „cvijetu mladosti“, ali objektivno govoreći ja sam najstariji u ekipi (41) i jedini sam prošao svoj igrački zenit. Ostatak ekipe je uglavnom trenutno na svom vrhuncu ili blizu njega. Kod rivala ipak ima dosta igrača koji su imali odlične karijere, ali „zub vremena“ čini svoje…U prva dva kola zabilježili smo važne, ali vrlo teške pobjede nad Požegom i Svetom Nedeljom. To smo ostvarili unatoč 2 poraza Ivana Šarića. Večer prije derbija s Mravima u 3. kolu u razgovoru s Julijanom, rekao sam „ako već netko iz ekipe mora imat glavu u torbi, da je najbolje da je to Ivan“. To sam obrazložio na način da je po meni po mentalnoj snazi on u (barem) top 3 šahista na svijetu. Možda će to nekom zvučati neobjektivno, ali ja sam u to uvjeren. On je to i dokazao nebrojeno puta pobjedama u super važnim partijama, naročito u posljednjim kolima gdje je povećan adrenalin i tu često mentalna čvrstoća bude odlučujuća nijansa. Sutradan se obistinilo moje predviđanje i trijumf u meču nam je donio Ivan pobjedom crnim figurama nad jakim Bjerreom, koji je pobjedio u prve dvije partije. U 4. kolu smo također dosta profitirali. Uvjerljivo smo pobjedili Zagreb, ali su Mravi „načeli“ „Kaštelane“ prije derbija s nama u 5. kolu. Dakle mi smo bili 2 boda ispred i smatrali smo da bi nam s 3:3 bio otvoren put ka tituli. Drugim riječima bilo je za očekivati da će naši protivnici morati preuzeti rizik. Nakon meča Ivan i ja smo se složili da nam je ovo bio jedan od najčudnijih (odlučujućih) mečeva koje smo odigrali, a bilo ih je poprilično, najviše dok smo igrali za Liburniju. Meč je završio našom minimalnom pobjedom, ali trajao je tek nešto više od 3 sata što je dosta neobično. Dosta brzo je bilo jasno da Kadrić ima izglednu poziciju s Livaićem, koji je izabrao sumnjivi, preriskantan koncept s velikom rokadom, a poznavajući Denisove kvalitete njemu je takva pozicija bila idealna. Također, Julijan je bio spreman „kao puška“ i odlično je parirao Kožulu crnima u Katalonci, a uz to je imao puno bolje vrijeme. U tim trenucima pomislio sam da nemamo gdje izgubiti partiju. Po nekakvoj kolektivnoj svijesti krenuli smo sa „smirivanjem situacije“ i u narednih 10-15 minuta završene su remijima čak 4 partije. Vjerovali smo u Kadrićevu poziciju (pobjedu) i da Julijan neće izgubiti. Tako je i bilo. Kožul je ipak bio prisiljen „osušiti“ da ne bude čak i slabiji, a Denis nam je donio ekstra važnu pobjedu. Objektivno govoreći, iako je to bilo tek 5. kolo titula je tu bila „zakaparena“. Naravno trebalo je biti oprezan i koncetriran do kraja, ali bio sam uvjeren da nećemo ispustiti takav „kapital“ što su nam donijele pobjede nad izravnim konkurentima. Bilo je do kraja teških mečeva i mogao se osjetiti umor kod nekih igrača, ali na kraju tih mečeva bi ipak presudila naša kvaliteta. Pobjedili smo na kraju u svih 9 mečeva kao i prošle godine. Što je već spomenuto na našim stranicama trenutno smo u nizu od 25 pobjeda zaredom u ligama i kupovima, a koliko je meni poznato to ni blizu nitko nije ostvario u u hrvatskom šahu. Sjećam se kad sam igrao za Zagreb 2014. da smo imali svih 9 pobjeda na ligi, osvojili smo i kup, ali uz poraz u posljednjem kolu. Da se razumijemo, smatram da su Solin-Cemex, Liburnija i Zagreb na svom vrhuncu imali jače ekipe nego što je mi sad imamo, ali to svejedno ne umanjuje naš uspjeh i pravo na ponos. U praksi se uglavnom događalo da ekipe koje osiguraju titulu odigraju pri kraju s nekim mirnih 3:3 (ili 2:2 na kupu). Osobno ne vidim ni tu baš ništa sporno, pogotovo nakon emotivnog pražnjenja, specifičnosti šaha i sudjelovao sam mnogo puta i sam u takvim mečevima, ali na nas je u posljednje 2 godine djelovao i „zapadnjački“ utjecaj, pa smo odlučili malo promjeniti neke trendove. Kad se podvuče crta, ove godine prva ekipa je perfektno odradila kup i ligu i dvostruka titula je potpuno zaslužena. Zanimljivo je da smo na ligi izgubili samo 3 pojedinačne partije. Osim već spomenutih Ivanovih poraza u prva 2 kola, jedino je još Denis izgubio od Franje Bilobrka u meču s Bibinjcima. Ostali naši igrači koji su sudjelovali u ovom uspjehu nisu osjetili „gorčinu“ poraza.
O budućim planovima
Što se prve ekipe tiče planiramo trenutni sastav održati na okupu i nastojati održati dominaciju u domaćim natjecanjima. Također prvi put postoji mogućnost da se dogodine okušamo u Europskom kupu prvaka. Ništa nije definitivno, ali s obzirom da se igra u Budvi troškovi puta bili bi minimalni…
Rezultat i dojam naših igrača
Ivan Šarić ostvario je 6/9 na 1. ploči. Nakon povratka iz Indije trebalo mu je vremena da se prilagodi našoj vremenskoj zoni, djelovao je umorno i vjerojatno je to „kumovalo“ porazima i slaboj igri u prva 2 kola. Međutim „proradio“ je kad je najviše trebalo i do kraja turnira ostvario je 6/7 i predvodio ekipu do druge uzastopne titule!
Dmitrij Kollars 6/9 na 2. ploči. Bio je vrlo stabilan ostvarivši „3 plusa“ bez da je upao u neku „škakljivu situaciju“ gdje bi mogao izgubiti partiju.
Denis Kadrić 6/9 na 3. ploči. „Bosanski dijamant“ glavni je zabavljač u momčadi, uvijek spreman za zafrkanciju (osim kad izgubi od Bilobrka) što podiže atmosferu u ekipi. Njegovih „3 plusa“ na 3. ploči je dosta dobar rezultat, ali ne pokazuje dovoljno koliki doprinos je dao. Njegova pobjeda nad Livaićem vrijedila je „troduplo“, a poraz od Bilobrka koji mu je pokvario osobni rezultat nas ništa nije koštao. Jedina prava „mrlja“ na ovoj ligi bila mu je katastrofalan rezultat u blitz mečevima s Ivanom Šarićem.
Jadranko Plenča 5.5/9 na 4. ploči. Jadru smo doveli početkom 2022. s reputacijom bivšeg velikog talenta (Europski juniorski viceprvak 2017.) koji nije ispunio očekivanja i potencijalnog „mačka u vreći“. Danas gotovo 4 godine kasnije možemo reći da se taj transfer pokazao odličan za Mornar i za Jadru. Isporučio je svoje rezultatske zadatke, a da se takoreći nije ni oznojio (osim u sauni). 2 pobjede i 7 (uglavnom brzih) remija rezultatski je prilično dobro. Što se šahovskog razumjevanja tiče, Jadro bi po meni još uvijek mogao doći do velemajstorske titule, ali za to će ipak biti potrebno i preuzimati više rizika u partijama.
Ante Šarić 6/8 na 5. ploči. Od svog povratka u klub 2015. godine igrao sam doslovno od prve do šeste ploče. U posljednje 2 godine igram „niže ploče“ što iz taktičkih razloga, a i zato što smo se pojačali kao klub. Primjetio sam da mi je čak napornije igrat na nižim pločama, jer se od mene traži efikasnost i često mi je samo jedan rezultat dobar. Na višim pločama ipak nerijetko bude i neki brži remi, odnosno partija u kojoj se ne umorim previše. Zadovoljan sam svojom igrom, rezultatom i nagradom za najbolju 5. ploču.
Julijan Plenča 8/9, najbolja 6. ploča i najveći postotak bodova na natjecanju. Što reći o Julijanovoj igri i doprinosu za Mornar, a da već nije rečeno na našoj web stranici? Ne mogu se sjetiti ničeg novog nego samo podsjetiti na staro: razmazio nas je pobjedama i velikom vremenskom prednošću u praktički svakoj partiji, doveo je Kollarsa i Jadranka u klub, svakim svojim dolaskom na ligu i kup je u „debelom materijalnom“ minusu, ali to svejedno i dalje ponavlja iz ljubavi prema klubu…
Luka Šarić 1/1. Moj brat ušao je umjesto mene posljednje kolo i uvjerljivo pobjedio Fide majstora Vučenovića. Podsjetilo me to na situaciju iz 2018. kada smo ulazili u 1.A ligu. Naime Brulić je igrao 8 kola, ali unaprijed smo znali da neće moći igrati posljednje kolo, jer mu se sestra udavala. Luka je tada doputovao iz Splita i uskočio u ključnom meču i zabilježio supervažnu pobjedu crnim figurama koja nam je pomogla da uđemo u 1.A ligu. Mornar je oduvijek imao „vojnike kluba“ spremne uskočiti u svakom trenutku kada klub to zatreba. Luka je upravo jedan od takvih. Primjerice 2023. bio je jedan od junaka kada smo bili viceprvaci, njegova „2 plusa“ (bez poraza) dala su ogroman doprinos. Kako se nakon toga početkom 2024. Ivan Šarić vratio u klub, Luka je završio na „klupi za rezerve“. Karakteristično za sve „vojnike Mornara“ kroz povijest bilo je da je interes kluba ispred ega. Inače Luka je nedavno postao otac i radi u odvjetničkom uredu. Godišnji odmor odlučio je iskoristiti za Mornar.
