Piše: Vuk-Tadija Barbarić
Matija Barbarić nastupao je u konkurenciji do 10 godina na Europskome prvenstvu u Budvi od 28. listopada do 8. studenoga. Nakon srpnja iz snova uslijedio je pad forme u kolovozu, koji se najjasnije očitovao na brzopoteznome EP-u u Solunu, gdje je odigrao dosta ispod svojih mogućnosti. Stoga veseli njegov dobar nastup u Budvi, koji su obilježile neke propuštene velike prilike protiv favorita, ali i niz dobro odigranih partija, a na kraju je bilo čak i prostora za eksperimentiranje.
Nakon očekivane pobjede u prvom kolu protiv moldavskog predstavnika izvukao je već u drugom kolu trećeg nositelja turnira iz Španjolske Melnyka Marca Barcela (rejting 2169). U jednom je trenutku mogao ostvariti veliku prednost, ali nije uhvatio taj vlak i morao se poslije pomiriti s porazom jer nije našao pravi plan u jednakoj poziciji. Zatim se ponovno približio vrhu dvjema pobjedama (protiv Islanđanina i Turčina) i remijem s jako dobro teorijski pripremljenim predstavnikom iz Armenije Ashotom Avetisyanom (1964). U toj je partiji opasno visio, ali se izvukao te ga je samo vremenska oskudica spriječila da posve okrene tijek borbe. U šestom ga je kolu dočekao ni više ni manje nego prvi nositelj turnira Dam Bram Ten (2185) iz Nizozemske. Matija propušta nekoliko prilika za veliku pobjedu u partiji prepunoj preokreta i objektivno niske kvalitete. Velika šteta jer bi ga to uključilo u borbu za medalje. (Ten je na kraju osvojio srebro unatoč vrlo neuvjerljivoj igri tijekom cijeloga turnira, a prepričavao se i događaj iz njegove partije iz prethodnog kola, u kojoj je vješto i uspješno ponudio protivniku remi nakon što je shvatio da je ostavio topa u potezu! Očito je njegov veoma visok rejting za konkurenciju do 10 godina djelovao omamljujuće na protivnike, a vjerojatno i na Matiju – jer u toj partiji više puta nije uočio nešto što inače vidi s lakoćom.) Nakon tog poraza Matija se odmah vratio lijepom pozicijskom pobjedom protiv portugalskog predstavnika. (Tu partiju u kojoj je Matija uzorno igrao protiv izoliranoga pješaka da bi na kraju riješio partiju jednostavnim taktičkim udarom prilažem dolje.) U predzadnjem kolu opet zbog vremenske oskudice ne uspijeva iscijediti više od remija protiv predstavnika iz Azerbajdžana. Zanimljivo je da u toj partiji nije iskoristio pruženu priliku na veoma sličan način kako se to dogodilo u 2. kolu protiv Barcela. Time je realno ostao bez izgleda za visok plasman. Stoga sam mu u posljednjem kolu dao zeleno svjetlo da odigra otvaranje koje još nije u potpunosti svladao. Eksperiment u kojem smo računali na izbjegavanje dobre armenske teorijske pripreme i faktor iznenađenja nije uspio jer je Matija rano odigrao pasivni potez u poziciji koja to ne trpi, ali sad barem možemo biti sigurni da to više nikad neće ponoviti (šahovske lekcije dobivene u standardnoj partiji najbolje se pamte). Meni kao treneru na kraju nije bilo toliko važno hoće li turnir završiti s 5, 5,5 ili 6 bodova. Oči su okrenute budućnosti, a tijekom turnira više je puta istaknuto da se na Matiju itekako računa za nastupe u U12 reprezentaciji. Da bi se mogao nositi sa samim vrhom u svojem godištu, zaključno mogu reći da Matiji najviše nedostaje broj odigranih standardnih partija, tj. iskustvo koje bi stekao iz njih. Prvenstvo je osvojio devetogodišnji Luca Protopopescu, dakle osvojio ga je u tzv. ulaznoj godini. U čemu je jedna od najvećih razlika između Luce i Matije jasno se vidi iz njihovih FIDE profila. Matija je dosad u svojem kratkom životu odigrao 70-ak standardnih partija rejtingiranih za FIDE, dok se Luca u svojem još kraćem životu ubrzano približava broju od nevjerojatnih 500 partija. S obzirom na to da je Matija u Budvi konačno pokazao volju i sposobnost da kontinuirano “grije stolicu”, slijedi razdoblje u kojem će igrati više standardnoga šaha.