Tekst: Ante Šarić
Evo konačno je stigla i prva titula za Mornar! Svoju viziju ostvario sam u onom trenutku kada se Ivan Šarić vratio u klub. To je bio „last piece of the puzzle“. Jasno da su zbog problema s terminima uvijek moguće neke promjene sa stranim igračima što se ovoga puta i dogodilo, ali kostur domaćih igrača bio je po meni „šampionski“. Ekipa osim što je jaka i pretedent za naslov, bila je i karakterno po mom guštu. Titula je bila dugoročna vizija, ali ona i nije morala doći ove godine. Zbog preklapanja naše lige s Njemačkom i Austrijskom, nismo mogli računati na Denisa Kadrića i krenuli smo u potragu za drugim strancem. Bili smo u pregovorima s nekoliko velemajstora i u nekoliko navrata činilo se da je dogovor blizu, ali bi se na kraju ipak izjalovilo. Ivan je došao na ideju da pozovemo njegovog prijatelja Johana Sebastiana, za kojeg sam vjerovao da nije realna opcija. Johan je istina bio u dilemi, međutim Ivan ga je „smekšao“, a ja „slomio“ i ekipa je konačno bila definirana. Zatim sam dugo razmišljao o poretku po pločama. Logičnim mi se činilo da nas Ivan kao perjanica kluba predvodi na 1. ploči u pohodu na titulu. Dmitrija Kollarsa sam postavio na drugu, iako je imao nešto manji rejting od Johana iz razloga što je on klasičniji, oprezniji igrač od Johana koji se i tako specijalizirao u efikasnosti sa slabijim igračima što se jasno vidjelo u njegovim partijama i odabiru turnira. Jadranka sam postavio na četvrtu ploču što je mnogima bilo iznenađenje. On je naš najoprezniji igrač i ideja je bila da „drži ploču“. Julijan je igrao na 5. ploči, a moja malenkost na 6. Što se rasporeda na posljednje 3 ploče tiče (osim Jadrinog opreza) gledali smo i tko kome leži, iako je to naravno dosta relativno. Jedan od razloga zašto sam sebe postavio na 6. (a ne na 5.) bio je što sam očekivao Ognjena Cvitana na 5. ploči osnovnog sastava Solin-Cemexa. Cvikija sam želio izbjeći, jer smo dugo godina prijatelji, dosta mi je pomogao šahovski, a i često pričamo o varijantama i takve partije su dosta nezgodne za oba igrača. Na kraju je ipak došlo do našeg duela, jer se on suprotno mojim očekivanjima ipak našao na 6. ploči. Iako je Luka Šarić bio na „stand byeu“ i došao krajem lige planirao sam da 6 igrača iznesu cijelu ligu. To je naravno dosta naporno, a problem nam je predstavljalo što je Jadro pokupio jaku prehladu sredinom lige i držala ga je do kraja natjecanja. To je ujedno i glavni razlog njegovih brzih remija s Bitijem i Medakom. Imao sam „dobar špurijus“ kada smo izvukli Bibinjce 1. kolo, jer sam se sjetio da smo s njima otvarali i kada smo ulazili u 1.A ligu u Biogradu prije 6 godina. U 2. kolu čekao nas je prvi (od 3) derbija sa „Kaštelanima“. Tu smo nametnuli dobre pozicije i imali smo pritisak na nekoliko ploča. Na kraju nam je Kollars donio izuzetno važnu pobjedu. Večer nakon važne pobjede smo se možda malo i previše opustili s prijateljem kluba Ivom Močićem, ali na sreću to nije utjecalo na nastavak niza pobjeda. Slijedeći derbi bio je sa našim sportskim prijateljima i rivalima ŠK Solin-Cemexom u 6. kolu, a tu se ponovio scenarij sa ovogodišnjeg kupa, kada nam je Julijan donio pobjedu u meču. U 7. i 8. kolu točno se mogao osjetiti umor u našoj ekipi, kada smo jedva isčupali pobjede protiv nominalno slabijih ekipa. Naročito je to bilo vidljivo kod Julijana koji je imao profesionalnih obaveza tokom turnira, a u tim kolima doživio je 2 poraza zaredom. Srećom dobra igra ostatka ekipe je to anulirala. U posljednjem kolu igrali smo direktan meč sa Zagrebašima čija je dobra igra mnoge iznenadila, međutim ja ih nisam u nijednom trenutku potcjenio. Po mom mišljenju njihovi strani igrači vrijede dosta više od trenutnog rejtinga, a domaći su im dosta dobri, jedino što su malo neambicijozni (osim Zelčića), ali kad ih se natjera u borbu mogu „zapapriti“ svakom. To se primjerice vidjelo u partijama Bosiočić-Stević 0-1, Brkić-Palac 0-1 itd. U tom meču bio nam je dovoljan i minimalan poraz. Iskreno, malo sam se bojao da Johan ne odigra preagresivno s Palcem i da ga ne uljulja njegov nizak rejting. Ukazano mu je da je Palac dosta dobar u kontri i obrambenoj taktici i da je tako dobio dosta vrhunskih igrača. Srećom po nas Palac se brzo spetljao u otvaranju i Johan je rano osvojio pješaka bez prave kompenzacije za crnog. Također Julijanu smo Ivan i ja ukazali da je i remi dobar, da malo „stane na balun“ nakon 2 poraza zaredom. Međutim Julijan očito ne može protiv sebe, svog agresivnog, borbenog karaktera i žrtvovao je pješaka već u 9. potezu. Iskreno govoreći to mi je unijelo malu nervozu, međutim Julijan je izvrsno vođenom partijom održavao neugodnu kompenzaciju za žrtvovanog pješaka i njegova pozicija mi se sve više i više počela sviđati. Jadro je bio pod pritiskom još od otvaranja i tu je zbilja bilo kritično. Prva partija koja je završena opreznim remijem bila je Stević-Kollars kako sam i predvidio. Moroni je crnima „neutralizirao“ Ivanov mini pritisak i ta partija uskoro završava remijem. Kod mene je bilo slično. Ja sam imao „mali plus“, ali je iskusni IM Rogulj hladnokrvnom igrom otklonio moje ideje i partija se raspliće u remi. U tom trenu imali smo 2 dobivene pozicije (Johan i Julijan) i jednu izgubljenu (Jadranko), a trebao nam je bod iz te 3 partije za titulu. U obostranoj vremenskoj oskudici Johan je hladnokrvnom igrom slomio otpor GM Palca i tu smo već osigurali titulu. Julijan je također realizirao svoju materijalnu prednost, a na kraju nas je i Jadro iznenadio spasivši se „padom u noge“ GM Zelčiću. Titulu smo tako osvojili sa svih 9 pobjeda, a to se u 1.A ligi posljednji put dogodilo 2014. kad je to pošlo za rukom ŠK Zagrebu s kojim smo igrali u posljednjem kolu.
Pojedinačni učinak i dojam naših igrača:
Ivan Šarić ostvario je 5.5/9 na 1. ploči. Iako je bio u minusu 4 rejting boda jedino je još Moroni uspio ostvariti „2 plusa“ na čelnoj ploči. Osim dobrog rezultata njegova je najveća zasluga što smo doveli Christiansena u klub.
Dmitrij Kollars ostvario je 5.5/9 na 2. ploči. Iako je i on bio u minusu s rejtingom (-6) odlično je rasporedio svoje poene. Njegova pobjeda nad Movsesianom bila je od ogromne važnosti
Johan Sebastian Christiansen ostvario je „Fischerovskih“ 8/9 i zaradio je čak 10 rejting poena. Njegov sjajan rezultat najviše je doprinio tituli.
Jadranko Plenča ostvario je 5/9 na 4. ploči, a s rejtingom je bio 0. Na ovom turniru srušen je mit o Jadrankovoj nepobjedivosti u „dresu“ Mornara (poraz od Tice). Dakle samo 1 poraz u 3 godine (odigrao 3 lige i 3 kupa), je zbilja impresivno. Možda se ni taj poraz ne bi dogodio da nije bio na ljekovima zbog jake prehlade.
Julijan Plenča ostvario je 5.5/9 na 5. ploči, a s rejtingom je također na nuli. Rezultatski njegov doprinos je ogroman, jer je u 3 derbi meča ostvario čak 2.5/3 s velemajstorima (u 2 partije bio je crni). Osim dobre igre u kontinuitetu za Mornar i nevjerojatnog borbenog duha, njegov doprinos je nemjerljiv u slaganju šampionske ekipe. Naime njegove ideje bile su dovođenje njegovog brata Jadranka i Dmitrija Kollarsa (Hamburška veza). Možemo slobodno reći da je pola ekipe „njegovo“. Da ne spominjem financijske žrtve koje trpi za klub, a na svoju štetu. Na ligu je došao osobnim kolima iz Hamburga (skoro 3000km u oba smjera) o svom trošku!!!
Na 6. ploči ostvario sam 6/9, a s rejtingom bio -9. Osjećao sam da dobro igram, ali određeni propusti su mi značajno pokvarili individualni rezultat. Prvo zbog neuočavanja male finese redoslijeda poteza sam propustio pobjedu nad Žajom, a nakon toga izgubio sam strateški dobivenu poziciju od IM Medančića. Mislim ipak da je tom nesretnom porazu barem malo utjecala činjenica da sam donekle izgubio fokus, jer me psihički izmorila kompleksna sporna situacija iz meča Sesvete-Goran Bibinje, koju sam kao član turnirskog odbora (drugostupanjsko tijelo) morao rješavati zajedno sa svojim kolegama. Poučen tim neugodnim iskustvom čisto sumnjam da ću ikad više prihvatiti takvu dužnost.
Sad je vrijeme da malo uživamo u ovom uspjehu, a nakon toga “kovati” planove za nove pobjede i napredak kluba.
