Naši “juniori” ostvarili su velik uspjeh osvajanjem petoga mjesta na 35. Ekipnom juniorskom prvenstvu Republike Hrvatske, koje je odigrano od 23. do 27. rujna 2026. u Crikvenici (LINK). Uspjeh je to veći kad se zna da su četvorica od petorice igrača koji su nastupali za nas zapravo kadeti, a pritom smo zbog više sile prva četiri kola bili prisiljeni igrati bez prve ploče. Petim smo mjestom također osigurali opstanak u godini u kojoj je najavljeno ispadanje pola lige (6 od 12 klubova) zbog promjene formata natjecanja u 2027., tako da je na ekipi bio velik pritisak.
Osnovni sastav činili su: 1. Ivano Močić (2/4), 2. Darko Kurtović (4,5/8), 3. Roko Petrić (2/6), 4. Ljudevit Juranović (3,5/6) i 5. Matija Barbarić (6/8). Kapetan je bio Vuk-Tadija Barbarić.
Natjecanje smo otvorili očekivanom (iako ne i laganom) pobjedom od 3 : 1 protiv Gundinaca, dok smo već u drugom kolu igrali protiv budućih prvaka Oroslavja i pretrpjeli minimalan poraz u veoma neizvjesnom meču. Unatoč porazu, švicarac nam je u trećem kolu dodijelio ekipu iz Kaštel Novog, još jednu koja je ove godine zauzela mjesto na postolju (2. mjesto). Pretrpjeli smo opet minimalan poraz, ali ne može se reći da smo propustili šanse za nešto više. Našli smo se u zoni ispadanja i očajnički smo trebali dobar rezultat uoči očekivanoga dolaska Ivana Močića. Izvukli smo ekipu Sesveta te zabilježili još jednu visoku pobjedu od 3 : 1, što je privremeno stabiliziralo našu situaciju na tablici, ali znali smo da nam 50 posto bodova vjerojatno neće biti dovoljno te da gotovo sigurno moramo prebaciti 50 posto meč bodova za opstanak. Ivanovo propuštanje prve polovice turnira neočekivano je prometnulo Matiju, koji je u osnovnom sastavu bio rezerva, u standardnog prvotimca. U tom je trenutku naš jedanaestogodišnji kadet imao nestvarnih 3,5/4.
U petom nam se kolu konačno pridružio Ivano, ali švicarac nam je opet dodijelio jaku ekipu, ni više ni manje nego prve nositelje iz Crikvenice. Oni na kraju nisu opravdali očekivanja na ovom turniru, ali su osigurali opstanak, a na papiru je njihova ekipa izgledala jako moćno. Naši se igrači nisu prestrašili, ali su svejedno zasluženo izgubili ovaj meč rezultatom od 3 : 1. Najviše smo se pribojavali što će Matija napraviti na 4. ploči protiv Ivana Ivančića, prvaka do 15 godina, ali je na kraju izborio remi crnim figurama, odigravši vjerojatno svoju najzreliju partiju na ovom prvenstvu, dok smo pretrpjeli poraze na 2. i 3. ploči, pomalo neočekivano jer je Ivanov dolazak spustio Darka i Roka jednu ploču niže. Sa završetkom petoga kola postalo je jasno da ovo nikako nije Rokov turnir, pa smo ga počeli rotirati na trećoj ploči s Ljudevitom.
U šestom smo kolu igrali protiv Stridona iz Štrigove, konačno protiv ekipe iz donjeg dijela tablice. Maksimalan učinak u ovom meču bio je imperativ i ekipa nije razočarala. Formalno smo odnijeli minimalnu pobjedu, ali treba pohvaliti Ljudevita jer je u svojoj partiji žrtvovao osobni uspjeh za uspjeh ekipe remiziravši u jasno dobivenoj poziciji.
Sedmo je kolo za nas opet bilo “biti ili ne biti”, a švicarac nas je nagradio Pulom, u tom trenutku vodećom ekipom. Meč je za nas počeo jako teško jer je Matija izgubio lako i brzo, odigravši jednu od najlošijih partija u životu. Nešto je to popodne “bilo u zraku” jer je kolo obilovalo nevjerojatnim previdima i obratima. Jedan od takvih dogodio se u Rokovoj partiji, koji je veći dio partije bio beznadno izgubljen. Ipak, spremno je dočekao veliku pogrešku Luke Karlovića i donio nam ključni bod. Darko je dobio na drugoj ploči, ali je i on u jednom trenutku dao protivniku veliku šansu da se vrati u partiju. Najduže je trajala Ivanova partija. Borna Franc pokušavao je protiv njega iscijediti beton remi poziciju, tj. barem smo svi mislili da je remi siguran sve dok Ivano u jednom trenutku nije popustio pod pritiskom. Međutim, Franc ne kažnjava njegovu pogrešku i mi posve neočekivano izlazimo kao pobjednici! Nakon toga bilo je jasno da ćemo sačuvati prvoligaški status, iako smo matematički još itekako mogli ispasti.
No, bilo je vrijeme da nam švicarac dodijeli nekoga s dna tablice, što se i dogodilo. Igrali smo protiv Poleta iz Buševca te ostvarili pobjedu od 3 : 1. Posao su odradile niže ploče, a Matija je odigrao lijepu minijaturu, koju dajemo dolje u nastavku.
Na kraju možemo konstatirati da je turnir s obzirom na sve okolnosti završio iznimno povoljno za nas te da možemo biti zadovoljni. Ivano je stabilno držao prvu ploču u drugom dijelu turnira (2/4) uz zanemariv gubitak rejtinga, ali su ga učestali cajtnoti stajali nešto boljeg rezultata. No, mi smo ipak sretni što ga nisu skupo stajali. Darko je čak imao i nešto bolji učinak u prvom dijelu turnira na prvoj ploči (2,5/4), dok je u drugom dijelu posao na drugoj ploči također odradio veoma stabilno (2/4). Pretrpio je ukupno samo jedan poraz te obranio svoj rejting. Za Roka smo već rekli da ovo jednostavno nije bio njegov turnir, ništa mu nije išlo od ruke, ali je unatoč tome ostvario vjerojatno najvažniju pojedinačnu pobjedu za nas u 7. kolu. On se u prvom dijelu turnira našao na visokoj drugoj ploči (1/4), dok je u drugom dijelu ponešto popravio statistiku (1/2). Znamo da može bolje i vjerujemo da hoće, a čak ni gubitak rejtinga od 28 bodova nije toliko strašan i govori o tome protiv koliko je jake konkurencije igrao. Ljudevit je kvalitetno držao treću ploču (3,5/6), pretrpio je samo jedan poraz, ali je dojam da su ga cajtnoti spriječili da ostvari još bolji rezultat. S rejtingom je profitirao za 23 boda. Matija je pak rezultatski briljirao (6/8). U njegovoj je igri bilo i dosta dječjih boljki, ali kad se sve zbroji i oduzme, ostaje činjenica da je napravio 75 posto protiv igrača koji su u prosjeku od njega bili stariji čak četiri i pol godine te zaradio 68 bodova rejtinga. Za svoj je rezultat osvojio srebrnu medalju za drugu najbolju rezervu. Imao je jednak učinak kao i Višeslav Botica, njegov kadetski suigrač iz ŠK Oroslavja, ali je protiv Matije presudio tek četvrti kriterij (veći broj pobjeda).
