Piše: Ante Šarić
Smatrao sam da su šanse za dobar plasman na 1.A ligi ove godine vrlo dobre, ali 4. mjesto vjerojatno nisu očekivali ni najveći optimisti. Ovo je vjerojatno naš najveći ligaški uspjeh, iako je teško uspoređivati s nekim odličnim rezultatima iz nekih drugih vremena. Primjerice u drugoj polovici sedamdesetih zaključno s 1980. nekoliko puta smo igrali u 2. Saveznoj ligi, a tada su samo 2 hrvatska kluba (PTT i Mladost) bili u prvoj ligi, dok smo mi i riječki Kvarner bili drugoligaši. Dakle i tada smo bili među 4 najbolja hrvatska kluba. Što sam već spomenuo to su bila neka druga vremena, druga država s različitim sustavom natjecanja (6-2-2). Najvećim ekipnim uspjehom i dalje smatram 2. mjesto na Finalu kupa RH 2017. godine, ali od ligaških nastupa ovo je vjerojatno najvrijedniji rezultat. Smatrao sam ako budemo kompletni da nemamo razloga za brigu, jer su Rijeka i Mladost bila znatno slabiji nego inače, a samim time glavni kandidati za ispadanje. Najviše sam se bojao Corone, jer se Ibro i Kadrić nisu stigli cijepiti, a sva trojica smo nastupali prije Lošinja u Neumu na Premijer ligi Bosne i Hercegovine, gdje su epidemiološke mjere bile daleko od idealnih. Pri kraju lige u Neumu oni su imali negativne testove što je značilo da se mirno možemo posvetiti operaciji „Mali Lošinj“. Što se tiče sastava imao sam tek nekih manjih nedoumica: tko će igrati 1. a tko 6. ploču..
U 1. kolu očekivano smo izgubili od „Zagrebaša“ koji su bili glavni favoriti. U 2. kolu imali smo imperativ pobjede s Rijekom i taj meč smo odradili odlično, visokom pobjedom (5-1). Uslijedio je minimalan poraz s Osijekom. U 4. kolu zabilježili smo važnu pobjedu sa Sesvetama. Nakon te pobjede imali smo pred sobom „komodnu“ ligu kakvu sam i priželjkivao, jer je opstanak praktički bio osiguran. Neopterećeni smo zaigrali još bolje i s nove 2 pobjede (ukupno 3 zaredom) izbili smo na 3. mjesto nakon 7. kola. Uslijedio je minimalan poraz s Liburnijom, gdje smo bili jako blizu iznenađenja. U 8. kolu odigrali smo 3-3 s Pulom u jako zanimljivom meču punom prevrata. U posljednjem kolu odigrali smo mirnih 3-3 s „Mravima“. Osim sjajnog plasmana na ovoj ligi smo profitirali još u nekoliko segmenata. Najvažnije je svakako prva velemajstorska norma Julijana Plenče! Afirmacija Borne Čotića svakako je iza toga. Također ponosni smo što smo imali čak 2 igrača u idealnoj postavi natjecanja! Naime imali smo najbolju 2. i 4. ploču!
Atmosfera
Atmosfera u ekipi bila je sjajna kao i prošlih godina. Nove akvizicije Kadrić i Pećnik su se sjajno uklopili. Za razliku od prošlih godina okupljalište („konoba“) je ovoga puta bila u Borninoj i mojoj sobi, jer je bila veća od Bobijeve (gdje smo se inače okupljali i družili). Bez dobre „kemije“ u ekipi teško je i raditi velike rezultate.
Rezultati i dojam igrača po pločama:
1.Denis Kadrić (4.5/9)
Denisu sam još u lipnju na Prvenstvu Mediterana rekao da će biti „prva daska“. Nisam sumnjao u njegov (veliki) talent, ali malo sam se bojao njegovog blago rečeno sumnjivog repertoara crnim figurama pogotovo na 1.d4. Malo smo se i konzultirali oko toga. On je bio svjestan svojih slabosti, ali upravo to ga je motiviralo i on je to kompenzirao vrlo ozbiljnom pripremom za partije. To se najbolje vidjelo u partiji s jakim Inarkievom gdje je zabilježio „važan skalp“. Naravno za pobjediti takve igrače nije dovoljna samo dobra priprema nego i „dobra igra u polju“, ali tu se nismo bojali. Kada se uzme i nepovoljan omjer bijelih i crnih figura rezultat mu možemo ocijenit odličnim. Njegova mladenačka energija točno je ono što nam treba za pločom i i van nje. Već sam mu rekao da na njega računam dugoročno.
2.Ibro Šarić (6/9)
Otkako igra za Mornar Ibro još nikad nije podbacio. Dapače uvijek nas vuče prema uspjesima. Bio je najbolja 2. ploča ispred Lazničke, Predojevića, Antipova…On takoreći igra samo 2 turnira godišnje, ali to u pravilu radi uspješno. Etablirao se kao vrhunski trener preko online lekcija. Zanimljivo je, da on najnormalnije radi sa svojim studentima i za vrijeme turnira što mu zasigurno oduzima vrijeme i energiju. Ipak zahvaljujući dubokom razumijevanju šaha i iskustvu uspješno „brodi“ na oba fronta.
Ante Šarić (5/9)
Moj standardno „tvrdi“ pristup donio je pristojan rezultat. Kao Kadrić i Pećnik imao sam nepovoljan raspored boje figura. Pri kraju lige sam „stao na balun“, jer smo glavni cilj već bili ostvarili, a ja sam već bio umoran i pomalo zasićen igrom, jer sam došao direktno sa Bih lige iz Neuma, a i dosta sam igrao ovog ljeta.
Julijan Plenča (6.5/9)
Pri povratku kući već nekoliko naših navijača mi je reklo otprilike ovako: Svaka čast, tebi, Ibri, Kadriću…, ali meni je najzanimljivije uživo pratiti Plenčine partije…“. Citirat ću i Bobija: „Najdraže mi je gledat kako Julijan štroloče po ploči…“. Julijanove partije zbilja su prava atrakcija i on ima talenta za stvoriti „kaos na ploči“. Kako je vrlo opasan taktičar i napadač u takvim pozicijama on se odlično snalazi. Ipak ovoga puta pokazao je zrelost i u nekim „mirnijim vodama“ odnosno pozicijama. Najbolji primjer je pobjeda protiv Rogulja. Iako nije praktički igrao 2 godine nisam se bojao za njega, jer sam znao da je puno radio i da je „unutra“. Prva velemajstorska norma pokazala mu je da „može“ i to bi mu trebao biti veliki „vjetar u leđa“.
Leo Pećnik 3.5/9
Iako je prešao u klub u siječnju 2020. zbog pandemije tek je sad uspio debitirati. Jedini koji je rezultatski (donekle) podbacio bio je Leo, ali kad se uzme u obzir boja figura on je zapravo blago ispod svog očekivanog rezultata. Leo kao i Plenča do ove lige nije igrao službenu partiju gotovo 2 godine, ali zbog poslovnih obaveza nije toliko „unutra“ za razliku od Julijana. Nije se stigao kvalitetnije teoretski pripremiti što je sigurno „kumovalo“ što se u nekim partijama našao u problemima nakon otvaranja. Već sam spomenuo da se odlično uklopio u ekipu, a rezultati će doći sami od sebe, jer Leo neupitno vrijedi više nego što je pokazao na ovoj ligi.
Miro Bobanac (1.5/2)
Bobi je igrao samo 2 partije kada je trebalo odmoriti Bornu i on je to odradio odlično. Njegova pobjeda nad Antuncem osigurala nam je pobjedu u meču sa Sesvetama i miran i komodan nastavak lige. Ipak bilo je bitno da je u stanju „pripravnosti“ da je kojim slučajem Borni išlo lošije. Za vrijeme lige proslavio je 69. rođendan i 55 godina staža u klubu!
Borna Čotić (3.5/7)
Nakon osvojene 2. titule u nizu juniorskog prvaka države definitivno sam odlučio nagraditi Bornu i povesti ga na ligu. Svjestan sam bio da juniorske titule ne znače previše na 1.A ligi, ali isto tako nisam sumnjao da Borna može parirati igračima na 6. ploči. Naravno ipak sam se bojao određenog neiskustva koje je došlo do izražaja u prve 2 partije u kojima je nastupio. U obje partije on je imao vrlo obečavajuće pozicije, ali vjerojatno zbog treme, sporo je donosio odluke nakon čega je rano upadao u vremenski tjesnac u kojem je onda pravio greške što mu je donijelo poraze. Bobi je tada predvidio da će se opustit i „raspištoljit“ nakon prve pobjede, a to se i obistinilo. Rezultat mu je odličan a bio bi još bolji, da je bio malo brži u te dvije partije ili da je pobjedio Franića što smo po stanju na ploči već bili „uknjižili“. S Bornom sam počeo raditi u proljeće 2011. i narednih godina smo dosta intezivno radili. Posljednjih nekoliko godina on je samostalniji po tom pitanju, a ima i sve više obaveza. Po talentu sigurno je mogao brže napredovati u nekim periodima, ali postojale su i nekakve objektivne okolnosti zašto je bilo i razdoblja stagnacije. Moram priznati da posebno zadovoljstvo predstavlja kad ti suigrač postane netko tko ti je u klub došao kao totalni početnik. Naš klub je i po tome prepoznatljiv, jer ćemo lakše pružiti šansu mladom igraču na velikoj sceni kad dođe do određenog nivoa, unatoč rizicima od potencijalnog rezultatskog podbačaja ekipe, a i samog igrača. Kod nas je to moguće zato što imamo ljude koji nemaju izražen šahovski ego nego gledaju širu sliku i budućnost. Primjerice najveću podršku u forsiranju Borne dali su mi Miro Bobanac i Denis Brulić, koji su posljednjih godina pokrivali tu 6. ploču. Svi smo se složili da je to ispravno i po cijenu nešto lošijeg plasmana (ali ne i ispadanja), a na kraju smo dobili „jare i pare“.
O planovima
Nastojati ćemo zadržati ovu ekipu na okupu. U kadru još mogu biti Luka Šarić i Brulić ako bi se uspio reaktivirati i malo ozbiljnije posvetiti šahu. Malo je vjerojatno da ćemo dovoditi još nekog, ali ništa nije sto posto isključeno.
