Piše: Ante Šarić
Boru sam upoznao krajem 1998. kada se on pomalo počeo vračati šahu nakon višegodišnje pauze. Bilo je to na openu ŠK „Poštar“. Tada smo se i prvi put susreli za pločom. Tih dana je dogovoren njegov igrački povratak u Mornar što me obradovalo, jer mi je odmah na „prvu sjeo“ ljudski i igrački. Selidbom Mornara na Mertojak, Kata je preuzeo školu šaha i domarske dužnosti. Petnaestak godina bio trener u Mornaru. Posljednjih 8,9 godina smo zajedno vodili školu. Još tada smo se podijelili na način da je svatko imao svoju grupu s tim da smo se „pokrivali“. On je naravno puno više mene pokrivao zbog mojih turnira, a on sam praktički nije izostajao. Svega nekoliko puta zbog maslina. Od sredine prošle godine imao je sve više obaveza na selu tako da ga je s vremenom Jovo zamijenio u školi šaha. Bio je vrlo pouzdan u svakom pogledu. Najbolji primjer za to je 1.B liga 2016. Te godine smo ostali bez Ibre kojem je istekla putovnica i tako smo se u sekundi pretvorili u kandidata za ispadanje. Na dan prvog kola zvao sam Katu i rekao da mora igrati prvo kolo, a vjerojatno i cijelu ligu. Kata se bespogovorno odazvao unatoč jakoj prehladi koju je tada nosio. Bilo je očito da mu je ta liga bila izuzetno fizički naporna, ali je ipak izdržao i praktički nas ostavio u ligi. Nekoliko puta sam ga posjetio u bolnici, a otkad je prebačen u Zadvarje čuli bi se mobitelom. Bio je vrlo dostojanstven unatoč kobnoj bolesti. Nije uopće kukao, a više je htio pričati o turnirima nego o svom problemu. Kad smo se posljednji put čuli rekao mi je da će me pratiti u Puli i navijati. Tko god ga je malo bolje poznavao zna kako je topla osoba bio. Za to ima i bezbroj primjera, ali navest ću jedan. Bio je jako dobar prijatelj s pok. Darkom Bočinom, koji je dosta „neuredno“ živio i neredovito jeo. Kata bi uvijek nakon šahovskih fešti skupljao u kesu ostatke hrane koje bi nosio svom prijatelju . U slučaju da Darko nije bio kod kuće ili ne bi čuo zvono, Kata bi mu objesio kesu s hranom na kvaku… Katin odlazak veliki je gubitak za Mornar. Nažalost „stara garda“ polako odlazi. Prije manje od godinu i po dana pok. Mirko Banovac kada je vidio da mu se bliži kraj, odlučio napraviti oproštajnu večeru s nekoliko najbližih prijatelja. Pozvao je Darka Bočinu, Boru Katavića i Mira Bobanca. Od njih 4 samo je još Bobi među živima. Mirko, Darko i Kata negdje „Gore“ zasigurno igraju cuger na ispadanje.
