Piše: Ante Šarić
Vjerovao sam u snagu naše ekipe, iako sam imao određene brige. Najviše me brinula neuigranost nekih igrača, ponajviše Brulića koji nije odigrao turnirsku partiju gotovo godinu dana. On je zbilja zatrpan obavezama i nije mu lako pronaći vremena za šah. Ipak on se maksimalno trudi, koliko mu to vrijeme dozvoli i gotovo svaki dan gleda uživo partije s jakih turnira. Nekih tjedan dana prije lige na moje inzistiranje, odigrao je trening partiju s Lukom Šarićem turnirskim tempom igre. Također, brinulo me što praktički nismo imali rezervu na samom turniru. Kristina koja je pokazala dosta dobru formu na Split openu bi odlično došla, ali to nije bilo realno zbog njenih obaveza. Luka je pripremao važan ispit na fakultetu, ali sam računao na njega u posljednjem kolu, jer smo znali da Brula neće moći ostati do kraja. Doduše i Luka mi je potvrdio tek sredinom turnira, kada je prošao na usmenom, da definitivno može igrati posljednje kolo. Odmah nakon ždrijeba, rekao sam mu da se spremi za Davida Horvata i Rolanda Tomašića crnima. Moja procjena je bila da bi to čak mogao biti direktan meč za ulazak u 1.A ligu. Možda je mogla i Kristina igrati tu partiju, ali tu bih bilo tehničkih problema (čuvanje djece,prijevoz…),a ocijenio sam da je Luka spreman za takav meč. Od uprave sam tražio da idemo dan ranije i da budemo u jednokrevetnim sobama. Kad već ganjamo 1.A ligu, da imamo najbolje moguće uvjete. Nažalost tu su nas dočekala neugodna iznenađenja pri dolasku u hotel, jer su se organizatori prebukirali. Prvu noć smo spavali čak na 4 različite lokacije! To je dosta negativno djelovalo na ekipu, pogotovo na Bobija. Bilo je dosta važno da krenemo pobjedom, zbog morala ekipe, pogotovo nakon neugodnih iznenađenja koja se nisu mogla predvidjeti. Uspjeli smo izvući minimalnu pobjedu sa Bibinjcima u 1. kolu i onda je nekako sve bilo lakše. Prošle godine, prvak je imao samo 11 meč bodova, međutim ta liga je bila specifična i neponovljiva. Moja procjena bila je da bi ove godine 12 bodova vjerojatno bilo dovoljno za ulazak, a 13 gotovo sigurno. To se pokazalo pogrešno iz razloga što je liga bila „krnja“. Neke ekipe bi puno više „uštipnule“ bodova da su bile kompletne. Iako je naš najbolji igrač po rejtingu, Ibru Šarića sam kao i prošle godine, postavio na 3. ploču s ciljem da „čerupa tiće“. Na njegovoj i Plenčinoj ploči sam računao na efikasnost, dok sam na prve dvije i posljednje dvije računao na držanje ploče. Dakle početna strategija u mečevima nam je bila „napadanje kroz sredinu“. Također ja sam više klasičniji tip igrača i teško bi na trećoj bio efikasan kao Ibro, pogotovo crnim figurama. Mada sam i ja znao imati perfektan skor na nižim pločama 1.A lige dok sam nastupao za Liburniju. Ibro se ne boji odigrati nešto „van škvare“ čisto da zbuni protivnika i izbaci ga iz šablone, ali to donosi i određene rizike. Postavivši ga na 3.ploču, na neki način sam mu tu stavio „teret na leđa“, jer su se tu od njega očekivale pobjede. Ibro se znao nositi s tim i on je svoj zadatak obavio gotovo perfektno i nastavio je svoju dominaciju na 3. ploči 1.B lige (prošle godine ostvario je 7.5 iz 9). Praktički smo u svakom meču vodili 1:0, jer je on samo nizao pobjede. Možda ne bih pogriješio da sam i Galyasa stavio na 3. ploču, ali sam se ipak odlučio na Ibru zbog špurijusa (prošlogodišnje efikasnosti), a osim toga htio sam Miklosu dati šansu da osvoji treću velemajstorsku normu, što na trećoj ploči ne bih mogao ni teoretski. Logičan je zaključak, da je postavljanje Ibru na 3. ploču bila dobra taktička odluka. Na ligi smo redali pobjedu za pobjedom i praktički smo cijelo vrijeme bili drugi iza jake Mladosti. Nadali smo se da ćemo se „odlijepiti“, međutim neočekivano nam je „za vratom puhala“ simpatična ekipa Đure Đakovića koja je pratila naš visok tempo do posljednjeg kola. Prije lige se smatralo da će se oni nakon prelaska Rogića u Solin-cemex boriti za ostanak u ligi. Oni su protivno prognozama igrali objektivno iznad svojih mogućnosti i na tome im svakako treba čestitati.
Učinak i dojam naših igrača
Ante Šarić 5/9 (8 remija i jedna pobjeda bez borbe)
O sebi je najteže pričati, ali nastojati ću biti objektivan. Ciljano sam igrao „tvrdo“ na ovom turniru. Nadao sam se da ću bijelima „nekog zakačiti“ dok sam crnima u pravilu glatko izjednačavao pozicije i jedino sam imao malih problema sa Sprengerom. Sa bijelima sam doduše mogao biti poduzetniji, ali sam držao „vrapca u ruci“ nakon što ne bih uspio postići prednost poslije otvaranja. Dakle, objektivno govoreći igrao sam “ziheraški” vjerujući da ćemo ostvariti prednost na nekim drugim pločama. Primjerice prije dvije godine sam igrao dosta poduzetnije i bio sam najbolja 1. ploča, ali tada nije bilo Ibre (slučaj „Putovnica“), nismo mogli očekivati lagane poene i zato sam tada igrao poduzetnije, više riskirao dok nismo osigurali opstanak. Smatram da sam dobar doprinos dao u pripremi Brule i Bobija, jer njima su otvaranja slabija strana. U nekoliko navrata bih pogodili pripremu što nam je znalo dati „vjetar u leđa“ u nekim mečevima. Naravno morao sam i sebe spremati. Primjerice, za Rucka sam se spremao neka 3 sata, a ta partija je na kraju završena remijem za nekih pola sata. S obzirom da sam spremao sebe i još dvojicu, te pripreme bi me umorile i na neki način oduzimale energiju, ali su se itekako isplatile.
Miklos Galyas 4.5/9
Miklos po vlastitim riječima nije bio zadovoljan svojom igrom i izgubio je 8 rejting poena. Ipak, smatram da je njegov doprinos puno veći nego što to njegov rezultat govori. Pobjedom crnima nad Bilobrkom, on nam je donio super važnu pobjedu u 1. kolu. U drugom kolu je nesretno izgubio od Antunca, ali taj meč smo svakako dobili i tu praktički nismo imali nikakvu štetu. Nakon tog teškog poraza od Antunca kao da je izgubio samopouzdanje i do kraja je nanizao sve remije, ali to je bilo ok za nas, jer su ploče ispod njega dobro radile. On je inače i dosta dobar trener. Dugi niz godina trenira Benjamina Gleduru koji je trenutno 3. ploča Mađarske olimpijske selekcije. Miklos je na mene ostavio dosta dobar dojam i posjeduje dovoljno dobre ljudsko/igračke kvalitete za naš klub.
Ibro Šarić 8/9
Ibrin briljantan rezultat govori sam za sebe. Njemu je ovo četvrta odrađena ligaška sezona za Mornar. Dvije je odradio u drugoj ligi i sada dvije u 1.B. Postotak mu je zbilja nevjerojatan. Ostvario je fenomenalnih 31 iz 36 što je oko 86%, s tim da je u tih 36 partija imao 3 brza remija po mom nalogu. Bez te 3 partije postotak mu je tek nešto manji od 90%. Istina je, da je gotovo sve te partije bio favorit, ali postotak mu je svejedno impresivan. Bez sumnje, on je dao najveći doprinos ulasku Mornara u 1.A ligu.
Julijan Plenča 5.5 iz 9
Ibro je „stroj koji melje“, ali Julijan je definitivno naš najatraktivniji igrač. Naši navijači ga vole, iako im je priuštio dosta i stresa. Ima dobru intuiciju i odličan je taktičar koji može dobiti gotovo svakoga, ali nerijetko pod adrenalinom donese brzopletu odluku koja ga često dovede u probleme. Posebno dramatične bile su njegove pobjede u posljednja dva kola. Kod njega mi je najdraže što je „vrlo otrovan“ i u naizgled bezizlaznim situacijama. Otkad je u klubu donio nam je hrpu pobjeda preokretima. Naravno, da je tada potrebna i pomoć protivnika, ali previše često se to događalo da bi bilo slučajno. On se jednostavno ne predaje, a njegov optimizam i pozitivna vibra kojom zrači nevjerojatno dobro djeluje na moral ekipe.
Miro Bobanac 6/9
Bobi je živuća legenda kluba i sa 66 na leđima daje fantastičan doprinos. Nevjerojatna mi je njegova koncetracija. On se doslovno nijednom ne ustane za vrijeme partije! Osvario je 3 pobjede i 6 remija, bez poraza na turniru. Odlično igra završnice pogotovo u situacijama, kada visi o niti i tu se uvijek nadamo da će izdržati, čak i u jako teškim pozicijama. Dobar primjer su partije s Rubilom i Matheom. Mana su mu otvaranja, jer ima averziju prema učenju varijanata i često mu je logika da teoriju zapravo izbjegava. Njegova soba koju smo zvali „Konoba“ je već tradicionalno okupljalište ekipe Mornara na ligama i kupovima. On mi je bio svojevrsna „desna ruka“ (consigliere) i par puta sam poslušao njegov savjet vezano uz neke taktičke odluke. Primjerice, njegova je ideja bila da brzo remiziram bijelima sa Sedlakom i Galyas bijelima sa Kadrićem. Tu je cilj bio da jednostavno „neutraliziramo“ „najpotentnije“ protivničke igrače unatoč bacanju bijelih figura. Te odluke su se pokazale ispravnim. Zahvaljujući njemu dobili smo veliki broj navijača i van Splita. Najviše u Kutini i Bošnjacima za koje Bobi nastupa preko dvojne (veteranske) registracije.
Denis Brulić 4/8
S obzirom na nije igrao skoro godinu dana, Brulin rezultat je i više nego zadovoljavajući. Odlične partije odigrao je sa Šafarom (Junior) i Ćurićem u gradskom derbiju. Loš dan je imao jedino s Matanovićem, kada je od velike želje odigrao previše agresivno, ali je tu brzo „polomio zube“. Poučen iskustvom, nakon tog poraza se prešaltao i počeo igrati „tvrdo“ na „kontre“. Naš uspjeh djelovao je vrlo stimulativno na Brulu koji je najavio da će pokušati pronaći više vremena za šah, češće dolaziti u klub ne bi li se kroz godinu dana vratio u nekadašnju formu. S obzirom na njegov posao i obiteljske obaveze nisam siguran koliko je to realno, ali ako bi to uspio to bi bi nam dosta značilo. Inače Brula je najbolje igrao prije 7,8 godina kada se motao oko 2350 i kada je osvojio jednu IM normu. Brulić iz tih dana bi nam bio ogromno pojačanje. Što se godina tiče (39), mislim da još nije kasno za povratak starog sjaja. Da bi se to ostvarilo morat će više raditi sa mnom i odigrati barem 2,3 turnira.
Luka Šarić 1/1
Nakon Lukine pobjede poveli smo 3:1 i teoretski osigrali 1.A ligu. Odigrao je odličnu partiju i opravdao povjerenje. Njegova pobjeda je svojevrsan znak, da polako trebamo davati šansu našim „tićima“ i na velikoj sceni. To ipak treba raditi postepeno i pametno, zbog njihovog određenog neiskustva na ovakvim natjecanjima. Također nekoliko nula bi ih moglo demoralizirati, zato će za početak „ulaziti s klupe“. Nakon meča je bila zafrkancija među nama, jer smo došli do zaključka da Luki „leže funkcioneri“. Naime, Luka na svom kontu ima već dvije pobjede protiv dopredsjednika HŠS-a, a sada je „skinuo“ i predsjednika.
Planovi za 1.A
Svašta se može dogoditi u godinu dana, ali kako sada stvari stoje mislim da neće biti velikih promjena u našoj ekipi. Ne isključujem sasvim mogućnost da nekog i dovedemo, ali realnije je da nećemo. Jedino na čemu ću inzistirati je da imamo rezerve. Najmanje jednu, a poželjno je i dvije. 1. A liga je ipak osjetno zahtjevnije natjecanje i tu će biti važno odmoriti neke igrače. Ne mogu očekivati od Bobija koji će dogodine imati 67 godina da igra svih 9 partija u 1.A ligi. Luki i Borni sam već davno rekao da se moraju izdignuti otprilike do 2200 elo i da će ih se tada ubaciti u vatru. Ipak što sam i ranije spomenuo tu treba biti pametan i to raditi postepeno. Dobro sam svjestan da su oni itekako „prezeleni“ za 1.A ligu, ali samo prisustvo na velikoj sceni bi ih moglo motivirati. Igrali bi u istoj sali sa jednim Ivanchukom, Inarkievom, Tomashevskyim, Ivanom Šarićem… Hrvatska liga ponovno je ušla u ligu „petice“. Očigledno su jače Ruska i Njemačka liga, a mi smo u rangu sa Španjolskom, Francuskom… Smatra se da je hrvatska liga bila najača tamo negdje 2010-2012. Uslijedilo je par godina krize, da bi posljednje 2 godine liga ponovno znatno ojačala. Dobro sam svjestan da bi nas s ovim sastavom čekala grčevita borba za opstanak, ali eventualno ispadanje ne bih bio nikakav „smak svijeta“. Inače uprava kluba je u elobaratu „Strategija razvoja kluba“ koji je napisan 2014, kao cilj si zacrtala da se u 1.A ligu uđe do 2018. godine. Taj cilj je dakle ostvaren u roku. Sada idemo dalje, postavljati nove ciljeve.
Povijesni rezultat
Mnogi su me pitali dali je ovo najveći uspjeh u povijesti kluba barem što se ekipnih rezultata tiče. Po mom mišljenju ipak nije, iako će svakako ući u klupske anale. Smatram da je veći rezultat prošlogodišnje 2. mjesto na Finalu kupa kada smo pobijedili atomski Zagreb u posljednjem kolu. Inače ovo nije prvi puta da smo se plasirali u 1.A ligu. Mi smo to ostvarili 2004. godine, ali tada se bilo lakše plasirati, jer se u 1.A ulazilo iz regionalnih liga (nije postojala 1.B) i klubovi su ipak imali slabije sastave. Nažalost mi tada (2005.) zbog financijskih problema ipak nismo nastupili u najvišem rangu. Te godine ja sam prešao u Liburniju, još su neki igrači otišli, a dotadašnji predsjednik Škarić se preselio u Crnu Goru nakon čega je došlo do krize upravljanja i posljedica svega bila je da nismo iskoristili priliku za povijesnim nastupom. Nadam se da dogodine nećemo imati takvih problema. Također ligaški uspjesi s kraja sedamdesetih i početka osamdesetih su po nekim kriterijima ipak jači od ovog rezultata. Naime mi smo tih godina igrali u Drugoj Saveznoj ligi. Od hrvatskih klubova u tom periodu prvoligaši su bili samo Mladost i PTT, dok bi riječki Kvarner s nama igrao drugu ligu. Dakle mi smo tada bili među 4 kluba u Hrvatskoj po tim kriterijima (uspjesi na ligi i kupu). Mada vrlo je teško uspoređivati ta vremena. Tada su svi igrali bez stranaca, igralo se sa ženama i omladincima (6-2-2). Zanimljivo je da je Miro Bobanac i tada “zlatnih sedamdesetih” bio vrlo važna karika. Prošlo je četrdesetak godina, Bobi je i dalje neizostavni član prve postave Mornara!
