Nažalost nismo uspjeli ostvariti cilj koji smo zacrtali prije natjecanja. Pobjedničko postolje izmaklo nam je zbog nesretnih okolnosti koje su nas pratile čitavo natjecanje. Večer prije puta Borna Čotić je pokupio virozu, i do posljednjeg trenutka nismo znali hoće li on krenuti na put. Unatoč visokoj temperaturi i savjetu doktorice da ne ide, Borna je krenuo na put. Marin Denić je također bio bolestan za vrijeme turnira. Vjerojatno je „pokupio“ od Borne, kako su bili cimeri. Prvi meč sa Zaprešićem izgubili smo minimalno, iako smo imali obečavajuće pozicije. Drugi meč s favoriziranom Liburnijom također smo izgubili minimalno i to na nevjerojatan način. Luka Bulić Bračulj nadigrao je Enu Cvitan i imao je čista 2 pješaka više. Bez potrebe je vratio jednog pješaka, ali svejedno je imao poziciju koju ne bi trebao izgubiti ni da igra protiv računala. Ipak dogodio mu se nevjerojatan previd dame, zbog kojeg smo izgubili meč koji smo trebali pobijediti ili barem odigrati 2-2. U 3. kolu odigrali smo 2-2 sa Svetom Nedjeljom, a u 4. kolu smo ostvarili prvu pobjedu (sa Đurom Đakovićem). U 5. kolu doživjeli smo novi peh, iako smo bili slobodni! Borna je navratio u salu za igru da pogleda partije i u jednom trenutku primio je poruku na mobitel, nakon čega se čuo zvuk. Po pravilima on nije imao pravo nastupa u slijedećem kolu. Bez 1. ploče znatno su nam bile smanjene šanse u važnom meču za medalju. S Bornom smo smatrali da smo favoriti unatoč tome što nije išlo sve po planu. Mi nažalost i taj meč (Š.K Ivan Dvoržak) gubimo s minimalnim rezultatom. U posljednjem kolu popravili smo dojam visokom pobjedom i na kraju osvojili 4. mjesto. Bitno je da smo ipak osvojili to 4. mjesto, jer smo time izborili da dogodine na Finalu budu 2 predstavnika iz naše regije.
Učinak i dojam naših igrača
Borna Čotić (3.5/5) je unatoč bolesti imao odličan rezultat. Bio je prava 1. ploča i turnir je završio neporažen. Borna ima nevjerojatno „skupu kožu“ što je rijetkost za mlade igrače. Odlično se brani u inferiornim pozicijama. Nažalost njegova nesmotrenost s mobitelom nas je možda koštala 3. mjesta.
Luka Bulić Bračulj (0/5) nedavno se vratio sa Balija gdje je bio na Svjetskom prvenstvu mladih prirodoslovaca. Nekako kao da se nije uspio „prešaltati“ sa znanosti na šah. Nikako se nije mogao oporaviti od teškog poraza grubim previdom sa Enom Cvitan što je rezultiralo katastrofalnim rezultatom. Nedostajao nam je njegov doprinos kojim bi sigurno ostvarili ciljeve. Ipak ovo će se sigurno pokazati kao prolazna kriza, i rejting će vratiti prvom prilikom.
Krunoslav Simunić (5/6) igrao je odlično i već je drugu godinu zaredom naš najefikasniji igrač. Prošle godine ostvario je 5 iz 5. Kruno je ove godine napravio najveći iskorak od naših kadeta. U posljednjih godinu dana popravio je rejting za čak 270 poena. Ima veliku ljubav prema šahu koja se rijetko viđa. U klubu je redovit na treninzima, a dolazi i neobavezno u klub gotovo svaku večer kada se „čeliči“ igrajući cuger. Zanimljivo je da je u Đurđevcu nakon 8 sati šaha (2 duge partije) otišao u pola večere, ostao gladan da bi stigao na brzopotezni turnir koji je organiziran taj dan.
Marko Barić (2.5/5) odigrao je korektno. Marko je zbog atletskih obaveza nešto rijeđe na treningu od ostatka ekipe. Da je u prilici biti više u klubu, sigurno bi i rezultat bio još bolji.
Marin Denić (1.5/3) u Đurđevac je otišao da osjeti atmosferu ovakvog natjecanja što će mu sigurno dobro doći u budućnosti. Prvu partiju odigrao je slabo, ali iskupio su u druge dvije partije koje je odigrao.
O organizaciji natjecanja
U odnosu na prijašnja natjecanja održana u Đurđevcu ove godine je bio slabiji izbor hrane. Nije više bio švedski stol za ručak i večeru, nego „što dobiješ“. Sve ostalo bilo je odlično. Organizatori su se i ovoga puta potrudili i ponudili su djeci dodatne sadržaje kako bi im bilo zabavnije. Tako su održani turniri u beli, brzopoteznom šahu, kvizu… Naši „tići“ su se pokazali svestranima i tako su primjerice naučili kartati belu koja se praktički isključivo igra samo u sjevernom djelu Hrvatske.
O našim budućim planovima
Slijedeće godine naša ekipa se ne bi trebala bitnije mijenjati, jer su svi naši i dalje kadeti. Dobra je stvar što smo osigurali i drugo mjesto za Dalmatince, tako da u našoj regionalnoj ligi imamo pravo i na poneki „kiks“ jer bi nas i drugo mjesto odvelo u Finale. Nikad se ne zna, u jednom meču (npr.s Casperom), je svašta moguće, pogotovo ako nismo kompletni. Ove godine nažalost nismo uspjeli do medalje, ali ovakav splet okolnosti (bolest,mobitel i Lukina forma) teško da se može ponoviti 2 godine zaredom.
