|
|
SKUPŠTINA ŠAHOVSKOG SAVEZA ŽUPANIJE SPLITSKO-DALMATINSKE
BARAČ NAPUŠTA ŠAH
ZBOG BRATOŠEVIĆA I PETROVA!
Nakon što je odrađeno pet točaka, pri čemu je usvojeno izvješće o radu u prošlom razdoblju, šesta točka u kojoj se trebalo raspravljati o predsjedničom statusu Ivice Škarića je preskočena jednostavnim odlaskom predsjedavajućega Ratomira Petrova
piše Dražen ČVOROVIĆ
Konačno je skupljen kvorum za Skupštinu Šahovskog saveza Županije splitsko-dalmatinske, konačno je nakon dva neuspješna pokušaja (25. ožujka i 30. travnja) u prostorijama splitskoga Mornara održana sjednica vrlo značajna za daljnji rad i opstanak Saveza. Ali je ostalo i pitanje, je li je uopće završena? Naime, nakon što je odrađeno pet točaka, pri čemu je usvojeno izvješće o radu u prošlom razdoblju, šesta točka u kojoj se trenalo raspravljati o predsjedničom statusu Ivice Škarića je jednostavno preskočena odlaskom predsjedavajućega Ratomira Petrova, inače vršitelja dužnosti čelnika Saveza. Pred odlazak je Petrov okupljenima kazao kako se ne može raspravljati o nekome tko nije nazočan i tako raspustio skup.
Šahovska gledišta ostala su jednako podijeljena, kao što su bila i prije Skupštine, za “poziciju”, sadašnju vlast u Savezu, sve je jasno. Skupština je odrađena i može se nastaviti s radom, za “oporbu” pak Dnevni red nije odrađen do kraja, dakle Skupština nije završena i legimititet “pozicije” dok se ta famozna točka ne odradi ne postoji.
ČEČUK NAJAVLJUJE NASTAVAK SKUPŠTINE
Sama Skupština protekla je, kako se očekivalo u povišenim tonovima, a završila s novim nedoumicama. Ponovno na štetu šaha, jer je očito kako neće biti suradnje. A jedini bitni epilog je najava, još “vrućega” sportskog direktora Mravinaca Josipa Barača kako će se potpuno povući iz šaha. Priznanje poraza? Ne, više mu je na vrh glave svega. Ali, Baračev mogući odlazak nije kraj, niti je trijumf splitske struje u Savezu Petrova i Mladena Bratoševića. Jer, nakon same Skupštine predstavnik Omiša Mario Čečuk izričito je najavio kako će istjerati stvar do kraja, kako ne može proći to da se ne raspravlja o nečemu zato što vodstvu Saveza to ne odgovara.
 Pravo je pitanje zašto zapravo Škarić smeta “oporbi”? Škarić osobno nema protivnika, ali “oporba” smatra kako se Savez ne može voditi iz druge države (Škarić je konzul u Crnoj Gori – op.p.). Zalaganje je da se na mjesto predsjednika ustoliči čovjek koji je ovdje, u blizini i tu je točka. Jer, Savez se ne može voditi mobitelom.
Piscu ovih redaka iz redova sadašnje pozicije mnogi će spočitnuti neobjektivnost zbog prijateljstva s Baračem te članstva u Mravince Dalmacijacementu. Ali ovdje nije u pitanju Barač, niti Mravince, već logika prava. Pisca ovih redaka mnogi iz šahovskih krugova također mole da piše pozitivno o šahu, da izbjegne “afere”, niti da ih stvara svojih pisanjem. Kao da će se situacija razriješiti bez crnoga na bijelom. Afera postoji, stvarna je.
Slučaj Županijskog saveza više je nego afera, to je viđenje šaha. I pravljenje redikula od šahista. Jer predsjednik Saveza je Škarić, koji nije tu, ali u njegovo ime možemo sve raditi. Na koncu neće biti kriv ni Petrov ni Bratošević, niti Barač ili Čečuk, već Škarić čija funkcija u Savezu nije prestala imenovanjem Petrova za vršitelja dužnosti.
TKO JE SLIJEP
Pisac ovih redaka imao je nekoliko puta prigodu razgovarati sa Škarićem, koji je na mene ostavio dobar dojam u svemu osim jednome. Priznaje “kako se u šah ne razumije”. Izravno priznaje kako mu je potrebna desna ruka koja će sve ono što je šahovski odraditi umjesto njega. Još prošle godine, nakon izbora, Škarić je novinara pozvao na razgovor, u četiri oka u hotelu Park. Kad tamo, uz Škarića Bratošević!? Odlično, ako je razgovor u četiri oka onda je netko slijep, a to nije Bratošević. Izbor je lak: ili Škarić ili Čvorović. E sad tko vodi Škarićevu šahovsku politiku …
A Škarić je sve donedavno bio predsjednik Mornara pod kojim je u jesen 2003. donesena jedan sramna odluka o uvjetima igranja otvorenog turnira Memorijal Mate Karlušić. Odluka nije provedena u djelo, bilo je pameti, a što je ona značila … Na otvorenom turniru dano je pravo igranja svima izuzev “domicilnih šahista koji igraju za druge klubove”, što bi značilo da na turniru može igrati gotovo svatko izuzev Splićana koji igraju za klubove iz drugih gradova. A odluka se zapravo odnosila na Jukića, Čvorovića, Biliškova, Bilobrka … Sve one koje bi se zapravo trebalo pozvati da igraju i pomognu da turnir bude kvalitetniji, da mlađi igrači imaju od koga nešto naučiti. Jasno je, predlagač na upravi Mornara bio je Bratošević.
SAVEZ ISKLJUČIO PRVAKA DRŽAVE
Novinar ne radi dobro svoj posao, kad piše tuče u Baračeve bubnjeve, često se može čuti. I pali vatru strasti. A što se dogodi kad novinar protivno zanatu odluči nešto preskočiti kako se ne bi užgala vatra rata. Eto, za vrijeme Hrvatskog kupa u Šibeniku, u tijeku brojnih razgovora splitskih šahovskih radnika sa predsjednikom Hrvatskog šahovskog saveza Stjepanom Šturlanom moglo se doznati kako su tri kluba isključena iz Saveza (o tome se dosta raspravljalo i u petak na Skupštini u Mornaru). Genijalno, umjetno stvaranje većine u Skupštini. Imaš deset klubova a nemaš većinu pa smanjih na sedam i imaš čvrstu većinu. A sve u duhu formalizma, jer ta tri kluba nisu (ponovno) pristupili Savezu na upit sadašnjega vodstva.
I sad novinar nije napisao (da ne diže tenzije), genijalci iz Saveza isključili su državnog prvaka i osvajača Kupa. Pa to je kao da se u županijskom nogometnom savezu mali klubovi dogovore pa izbace Hajduka. Što će nam Hajduk uopće? I sam Šturlan, ni kriv ni dužan upleten u županijski šahovski rat, zgrozio se nad ovim te predložio kako “Petrova pod svaku cijenu treba maknuti, čovjek nije za takve funkcije”. Još u Šibeniku je zaključeno kako je to “isključenje” besmisleno, a opet se pojavilo na Skupštini u Splitu … Uzgred, isključenje je nekako došlo istodobno sa mravinačkim osvajanjem osmoga kupa, na natjecanju na kojem u “dalekom” Šibeniku nije bilo splitskih klubova, Mornara i Splita, koji su baza čelnicima županijskoga Saveza Bratoševiću i Petrovu.
KOGA BRIGA ZA MLADE
Savez treba spasiti, pružiti ruku nekome tko radi, ali da radi pametno. Eto, Savez je oživio Ligu mladih, ali s nižim standardom nego što je bila prije u doba kada Savez pod vodstvom Barača nije radio. Liga mladih nekoć je bila ozbiljnija, djeca su pisala poteze, poslije su se partije u klubovima gledale. Također, prije desetak dana Savez je organizirao juniorsko prvenstvo, koje je na kraju ispalo smiješno jer su u istoj skupini bili svi od sedam do 19 godina. Pa su na koncu na apsurdan način proglašeni pobjednici. Zašto apsurdan? Pa kad pobijedi 15-godišnjak ne može se u kategoriji do 19 godina proglasiti kao pobjednik onaj tko je ukupno drugoplasirani.
Uzgred, mnogo se govori o radu s mladima, o potrebi rješenja trenerskoga pitanja što je u današnjim zakonskim okolnostima vrlo teško jer propisanim uvjetima šahisti ne mogu udovoljavati, tko od njim ima diplomu fakulteta za fizičku kulturu ili nešto srodno tome. Savez je recimo imao prigodu ovoga proljeća pokrenuti, za one koji rade s djecom, stjecanje međunarodne diplome Svjetske šahovske federacije (FIDE). Naravno, toga se nitko nije sjetio iako se mladi svugdje ističu kao da su na prvom mjestu … Međutim, o tome se u ovom ratu nema o čemu razgovarati.
Savez na čelu sa Škarićevim “pozadincima” vodi jasnu politiku, mi smo glavni u svemu, neće nama neke Mravince ili slični soliti pamet. Kao županijski savez smatraju se jedinim legitimnim predstavnicima prema Županiji i jedinima s kojima bi od šahista Županija trebala razgovarati. Čak i donose odluke za Županiju poput skidanja pokroviteljstva solinskom velemajstorskom turniru Salona, kojemu je Županija pokrovitelj od početka 1993. godine, a sam Savez, što u radu, što u neradu, postoji od 1997.
Priča je došla do kraja početka, slijedi početak kraja. Potezi su kuvertirani. |
|
|
