Povijest kluba

Šah u Splitu nakon II. svjetskog rata (prije osnivanja Mornara)

Organizirano igranje šaha u Splitu vezano je za 20. rujna 1945. godine kada se pri Kulturno-prosvjetnom odjelu Jedinstvenih sindikata radnika i namještenika Splita osniva šahovska sekcija čije je sjedište bilo u Radničkom domu. Djelatnost Sekcije otpočinje igranjem prigodnih turnira, simultanki i povremenih masovnih susreta šahista Sindikata s pripadnicima JRM. U jesen 1945. osnivaju se šahovske sekcije i u sportskim društvima “Jadran”, “Split” i “Hajduk”. Poticaj za još veću šahovsku aktivnost bilo je i odigravanje simultanki velemajstora doktora Petra Trifunovića u siječnju 1946. godine i to na 28 ploča protiv pripadnika JRM, na 29 ploča u Radničkom domu protiv reprezentacije splitskih društava i na 30 ploča protiv šahista “Hajduka”. Početkom 1946. godine igraju se prvenstva društava na kojima sudjeluje u “Jadranu” i “Hajduku” po 18, a u “Splitu” 14 šahista.1949. odigran je meč između Gligorića i Stahlberga i vladao je veliki interes publike.Šah se masovno igrao u samom središtu Splita i to na nekoliko lokacija, sve unutar par stotina metara.Pošta je osnovala svoju sekciju,a prostorije su se nalazile na kraju Marmontove kod kazališta i crkve Gospe od Zdravlja.Šahovska sekcija pri Sportskom društvu Mornar (iz koje je nastao šahovski klub) nalazila se u prostorijama društva književnika Ervin Klarić (pored kina Marjan).Stari splitski amateri skupljali su se još od predratnih vremena u kavani hotela Bellevue.Kavanu je vodio brat poznatog splitskog slikara Milana Tolića,a današnja scena na Ovčicama jako podsjeća na šahovska događanja u Bellevueu.Uglavnom šah je bio jako popularan u Splitu i sve je bilo spremno za osnivanje pravog šahovskog kluba.

Gligorić-Stahlberg (Split 1949).

Osnivanje kluba

Šahovska sekcija pri sportskom društvu Mornar pokrenuta je 1949.Budući da je šahovska djelatnost već bila prilično zapažena,poduzima se akcija za osamostaljenjem šahovske organizacije i 6. veljače 1951. formira se samostalni šahovski klub „Mornar“.Klub dobiva prostorije u strogom centru grada na uglu Rive i Marmontove.Prostorije su se nalazile na trećem katu. Jedan prozor je gledao na Rivu,a drugi na Marmontovu.Glavni sponzor kluba bila je JRM (Jugoslavenska ratna mornarica) pa je na čelu kluba uvijek bio neki visokorangirani mornarički oficir (najmanje pukovnik) i naravno član Partije.U ono doba svaku aktivnost je kontrolirala Partija preko nekog svog čelnog čovjeka.Spiritus movens Mornara pedesetih i šesdesetih godina bio je Toni Vidović,tajnik kluba bez kojega šahovskog života ne bi bilo.Živio je doslovce za klub.Zahvaljujući njemu klub je organizirao brojne turnire i simultanke.1951.  odigrano je prvo prvenstvo kluba na kojemu je pobjedio Jure Nikolac tada  jedini majstorski kandidat u Splitu.Odmah nakon prvenstva kluba Braslav Rabar jedan od najvećih junaka Olimpijade u Dubrovniku odigrao simultanku protiv članova Mornara i pobjedio 11-7 uz 9 remija.Iste godine simultanku je odigrao svjetski poznat igrač Wolfang Unzicker na 44 ploče i pobijedio članove Mornara  rezultatom 26-9 uz 9 remija.U pedesetim godinama u klubu su se neprestano igrali kategorni turniri s mladim igračima se radilo.Postojala je mala, ali korisna knjižnica.Od jeseni pa sve do vrućih svibanjskih dana klub je bio prepun do kasnih sati.U takvom okruženju mladi igrači su imali odličnu priliku za afirmaciju.1954. klub organizira omladinsko prvenstvo kluba na kojemu je sudjelovao 31 igrač!Prvo mjesto osvaja Dražen Marović sa 9.5 iz 10.Sredinom pedesetih najboljim igračima u Splitu smatrali su se Vladimir Bekavac i Krešimir Kačić.

Jedna od najstarijih sačuvanih slika (29.11.1954.)Iza čovjeka u uniformi je mladi Dražen Marović. Treći red Vladimir Bekavac, Bojan Ivičević…

 

 

Mornar Jugovinil čuče damir Perasić,S. Jurić, Ranko viljanac stojeIvković,Tomičić,x,x,božidar Paunković pre. Mornara,Kurajica,bekavac,Hrašovec, V Ko

Mornar-Jugovinil (1958?) čuče Damir Perasić,S. Jurić, Ranko Viljanac. Stoje: Toma Ivković,Tomičić,x,x,Božidar Paunković pre. Mornara,Bojan Kurajica, Bekavac,Hrašovec, V. Kovačević, B. Kovačević.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Šesnaestogodišnji Bojan Ivičević  osvojio je 2. mjesto na omladinskom prvenstvu Hrvatske 1955. Mladi Dražen Marović osvaja 1. mjesto na omladinskom prvenstvu  Hrvatske i 2. mjesto na omladinskom prvenstvu Jugoslavije 1956. godine.Tih godina Mornar redovito osvaja prvo mjesto u južnoj zoni momčadskog prvenstva Hrvatske i igra u finalnom natjecanju s pobjednicima ostalih zona.1955. Mornar osvaja odlično 3. mjesto u finalnoj skupini momčadskog prvenstva Hrvatske.1956. osvaja tek 6. mjesto jer je najbolji igrač kluba tada jedini majstorski kandidat u Splitu (Nikolac je već neko vrijeme živio u Zagrebu)  Vladimir Bekavac bio suspendiran od strane Saveza.

1958. u klub su se učlanila 2 igrača koji su kasnije napravili velike karijere: Vlado Kovačević i Bojan Kurajica.Iste godine Arsen Lozić osvaja 2. mjesto na omladinskom prvenstvu  Hrvatske.

1959. godina je bila vrlo uspješna za klub u natjecateljskom i organizacijskom smislu.Klub je organizirao prvi šahovski festival Š.K. „Mornar“ koji je uključivao i republičko finale kupa odakle se klub prvi i jedini put u povijesti plasirao u finalnu grupu Jugoslavenskog kupa koji se održao u Vrnjačkoj banji.Festivali Š.K. Mornar su se organizirali do 1962.

Šezdesete

1960. klub organizira prvi propagandni turnir koji se održava redovito do sredine šezdesetih.Vlado Kovačević osvaja 1. mjesto na omladinskom prvenstvu Hrvatske i 3. mjesto na omladinskom prvenstvu Jugoslavije.Bojan Kurajica napreduje iz dana u dan i postaje najmlađi MK u Jugoslaviji.

1962. i 1963. klub organizira omladinska prvenstva Hrvatske na kojima Kurajica dijeli 1-2 mjesto s Antuncem (1962.) i osvaja drugo mjesto (1963.).

1963. Mornar sudjeluje u organizaciji ženske šahovske Olimpijade koja se održala u novootvorenom hotelu Marjan.Za vrijeme Olimpijade organiziran je prijateljski cuger meč između najboljeg splitskog igrača Vladimira Bekavca i aktualne svjetske prvakinje None Gaprindašvili.Meč se trebao igrati do 5 pobjeda i povela je Nona sa 2-0.Zatim Bekavac dobiva 3 partije zaredom i Sovjeti prekidaju meč kod stanja 3-2 za Bekavca.Sutra dan je pisalo u Slobodnoj Dalmaciji:“Da je Bekavac žensko Jugoslavija bi imala svjetskoga prvaka“. 1963.  je bila godina velikog uspona Bojana Kurajice.Na republičkom finalu kupa u Crikvenici postiže 5 iz 5 na prvoj ploči za klub.Iste godine osvaja 3. mjesto na omladinskom prvenstvu svijeta u Vrnjačkoj Banji.Bila je to najava za ono što će uslijedit 2 godine kasnije. 1965. Bojan Kurajica postaje omladinski prvak svijeta u Barceloni.To je najveći pojedinačni uspjeh nekog aktualnog člana Mornara.Nakon tog rezultata Bojana pritišću sa svih strana.Postao je preko noći medijska zvijezda,ponude klubova pršte sa svih strana.Rastanak sa Splitom i Mornarom se nažalost primakao.

Bojan Kurajica prima pehar kao omladinski prvak svijeta (Barcelona 1965).

 

kurajica rubinić 1965

 

 

 

 

 

 

 

 

Prva velika kriza u klubu

1966. započela je kriza u klubu koja je kulminirala 1969. godine.Klupska perjanica Bojan Kurajica napušta Split, te seli u Zagreb gdje prelazi u zagrebačku Mladost u koju je godinu dana ranije prešao V. Kovačević.Bekavac i Krešimir Kačić su otišli u Jugovinil iz Kaštel Sućurca još 1962.Klub nije otputovao na finale momčadske lige Hrvatske iako se plasirao kao prvak dalmatinske zone. 1969. osniva se Poštar te slijedi masovan egzodus igrača Mornara u novoosnovani klub.Neki su otišli zbog sukoba s Antom Bodlovićem, neki što su morali i neki što su htjeli.Uglavnom te godine iz Mornara u Poštar su prešli:Jugoslav Žarković (ponajbolji igrač u Dalmaciji),Miro Bobanac (najperpektivniji igrač Mornara),Slaven Jurić,Dragan Jutronić,Mate Karković,Antun Vich,,Don Ivan Cvitanović,Nebojša Vitaljić…Unatoč okrnjenom sastavu klub se ispred Poštara plasirao u finalnu grupu republičke lige 1970. ali naredne tri godine gradski rival „vlada“ južnom zonom.Osim problema s igračkim kadrom javlja se novi problem-prostorije.S obzirom da je klub koristio prostorije koje su zbog odlične lokacije bile jako poželjne počeli su pritisci da se klub preseli.1974. započelo je buđenje kluba iz letargije.U klub se nakon 12 godina vratio Bekavac i Mornar je smješten u svoj novi dom na Bačvicama (današnja adresa Trg Mihovila Pavlinovića 1).

1975-1980 zlatne godine,era Josipa Matkovića

1975.iz Poštara su se vratili Miro Bobanac,Darko Bočina,Slaven Jurić,Mirko Banovac… i tada se stvorilo veliko gradsko rivalstvo…

14.12. 1975 u prostorijama kluba je održana povijesna skupština (21. po redu).Klub mijenja ime u Mornar-Monter.Tada vrlo uspješno montažno poduzeće  potpisuje sa klubom ugovor o suradnji ponajviše zahvaljujući vrijednom šahovskom djelatniku i vrlo cijenjenom zaposleniku Montera Josipu Matkoviću.Za predsjednika je jednoglasno izabran Ivan Perhat (direktor Montera), a za tajnika je ponovno izabran dugogodišnji šahovski radnik Ante Bodlović.Nakon skupštine je odigran „cuger“ na kojemu je pobjedio nadmoćno Darko Bočina ispred Mirka Banovca,a odličan plasman je ostvarila Maja Bočina podijelivši 5.-7. mjesto sa Bobancem i Igorom Brunskim.Tih godina znalo se dogoditi  da na svih 6 seniorskih ploča igraju igrači kojima prezime počinje slovom B (Bekavac,Brunski,Bobanac, Bočina,Banovac i Bodlović).

1976. Mornar nakon mnogo peripetija u republičkoj momčadskoj ligi-zona jug osvaja prvo mjesto i plasira se na kvalifikacije za drugu ligu-zapad.Prije početka lige južne zone smatralo se da će se Mornar i Poštar boriti za prvo mjesto.Mornar dobiva gradski derbi i ulazi u posljednje kolo s velikom bodovnom prednošću.Međutim Poštar iako favorit u meču s Dubrovnikom senzacionalno gubi sa 10-0 i time lansira Dubrovnik na prvo mjesto.Naknadno se ustanovljuje da  igrač Dubrovnika Strinić nije bio ispravno registriran te se meč registrira rezultatom (samo) 9-1 za Dubrovnik što je značilo da Mornar putuje u Omišalj na kvalifikacije za drugu ligu-zapad.

U kvalifikacijama za drugu Saveznu ligu-zapad sudjelovali su svi zonski prvaci (te godine ih je bilo 4),a samo je pobjednik ulazio u viši rang natjecanja.Mornar-Monter je uvjerljivo pobijedio u prva dva meča.U trećem (posljednjem) kolu bilo je važno ne izgubiti visoko od ekipe Metalca iz Osijeka.Međutim stvari su se zakomplicirale i sve se svelo na posljednju partiju Gnjezdur-Bobanac.Gnjezdur je stajao nešto bolje i bila mu je potrebna pobjeda da Metalac uđe u viši rang natjecanja.Međutim Bobi se herojski branio i nakon 132 poteza i 12 sati igre potpisano je primirje.Tako je Mornar-Monter postao prva ekipa iz Dalmacije koja je ušla u drugu Saveznu ligu.

Sredinom 1977. godine u prisustvu mnogih članova kluba i radnika Montera su na svečan način otvorene novouređene prostorije kluba.Uređenje interijera je osmislio poznati splitski arhitekt Jerko Rošin, a zahvaljujući radnicima Montera njegove su ideje sprovedene u djelo. Veliku akciju da Mornar-Monter dobije prostorije kakve dolikuju jednom ambicioznom klubu pokrenuo je naravno Josip Matković tadašnja alfa i omega kluba.

U finalu republičkog kupa 1977. u Vrsaru Mornar-Monter osvaja 5. mjesto s istim brojem bodova kao i 4. Metalac iz Osijeka,ali zbog boljeg buholca (po tko zna koji put) Osiječani su se plasirali na finale Jugokupa.U svom prvom nastupu na drugoj Saveznoj ligi „Mornari“ osvajaju 7. mjesto što nažalost nije bilo dovoljno za ostanak u ligi.Po nekim kriterijima (rezultati na kupu i ligi) Mornar-Monter je 1977. godine bio 4. klub po snazi u Hrvatskoj! Ispred najstarijeg splitskog kluba  bili su samo zagrebački klubovi, prvoligaši Mladost i Ptt te Juvent (budući Monting) koji je bio drugoplasiran u drugoj Saveznoj ligi-zapad.Vrijedi spomenuti da je u 1977. godini Dražen Čvorović osvojio 3. mjesto na omladinskom prvenstvu Hrvatske i da je budući velemajstor Ivan Žaja skupio prve nastupe za klub.

Ivan Žaja 1977.

Ivan Žaja (1977).

1978. uprava Mornara je isplanirala ekspresni povratak u drugu ligu.Za Mornar-Monter su „potpisali“ međunarodni majstor Darko Gliksman i majstorski kandidat Krešimir Kačić koji se na preporuku Bekavca vratio u matični klub nakon 16 godina.Nakon osvajanja 1. mjesta u južnoj zoni Mornara su čekale još jedne kvalifikacije,ovoga puta u Iloku.Te godine je Hrvatska momčadska liga bila podjeljena na 6 zona pa je u kvalifikacijama sudjelovalo jednako toliko ekipa od kojih je samo jedna ulazila u drugu Saveznu ligu-zapad.“Mornari“ su uvjerljivo osvojili prvo mjesto ostavivši drugoplasiranog 5 bodova.Na tim kvalifikacijama  dogodila se jedna antologijska anegdota.Prije meča sa starim znancima Metalcem iz Osijeka prva ploča Mornara Darko Gliksman   okliznuo se u kadi i razbio arkadu.Bilo je već kasno za promjenu sastava pa je Glista otišao na partiju povukao 1.d4 i ponudio remi Simi Počući prvoj ploči Metalca.Počuća odbija ponudu,a Glista odlazi na prvu pomoć na previjanje.Vraća se nakon nešto malo manje od dva sata na partiju s „turbanom“ na glavi u trenutku kada mu je na šahovskom satu ostalo samo 5 minuta,a trebalo je izvući još 39 poteza do slijedeće kontrole. Glista naravno tu partiju dobiva u velikom stilu!

1979. klub je i dalje vrlo aktivan.Čak 13 igrača Mornara sudjeluje na pojedinačnom prvenstvu Dalmacije u Metkoviću.U Mornaru su se u tom periodu znali igrati četvrt-finalni turniri prvenstva kluba jer je  članstvo bilo mnogobrojno.Prvi put se ostalo u II. ligi-zapad koja se odigrala u Neumu,ali ostanku u ligi  uvelike je doprinjelo proširenje lige sa 10 na 12 klubova. Na prvomajskom festivalu Hrvatske u Rapcu sudjelovale su 3 ekipe Mornar-Montera.Muška i ženska ekipa na republičkim finalima i omladinska ekipa na momčadskom prvenstvu mladih do 25 godina.Na tom turniru  dogodila se slična situacija kao u Iloku 6 mjeseci ranije.Branko Olić član omladinske ekipe Mornara  prošao je kroz staklo (koje je bilo dobro oprano).Nakon povratka s Hitne pomoći s lakoćom se obračunava sa svojim protivnikom. Tih godina „Mornari“ su bili nepobjedivi nakon šivanja.

1980. Mornar-Monter posljednji put igra u II. Saveznoj ligi zapad.Šanse za opstanak su bile minimalne jer je ispadalo čak 5 ekipa.Mornar je zauzeo 11. mjesto od 12 ekipa.Samo dva raspoložena igrača (Bobanac i Žaja) nisu bila dovoljna za očuvanje drugoligaškog statusa.

Osamdesete
Nakon ispadanja iz II. lige Mornar je počeo lagano padati.Josip Matković je zbog poslovnih obaveza (česti odlasci u inozemstvo) imao sve manje vremena za klub pa je i podrška Montera počela jenjavati.1982. klub napušta Ivan Žaja i odlazi u zagrebački Monting.Na pojedinačnom prvenstvu Dalmacije u Zadru 1984. Mornar nije imao nijednog svog predstavnika.1985. Mornar osvaja prvo mjesto u Hrvatskoj ligi-zona jug i plasira se u kvalifikacije za II. Saveznu ligu u Mariji Bistrici.Mornari su nastupili u sastavu:Čvorović,Bobanac,Mate Karlušić,Tomislav Grgurić,Pavle Palić,Bodlović,Mario Meštrović,Šteko (seniori),Mario Bilić (5 iz 5),Kruno Ledić (juniori),Maja Bočina,Žanko (žene). U kvalifikacijama za II ligu-zapad osvojeno je 4. mjesto u konkurenciji 6 klubova.

Ispadanje u niži rang 

1986. zlatna generacija s kraja sedamdesetih se se raspala.Bekavac je 1985. prešao u šibenski „Metalac“ OLT.Bočina i Jurić također više nisu bili u klubu,Bobanac se udaljio od šaha…Mornar se izblamirao u južnoj zoni osvojivši 7. mjesto (od 8 ekipa) i ispao u niži rang natjecanja.Na toj ligi doživljen je i najveći poraz u povijesti kluba,11-0 protiv šibenskog Metalca koji je osvojio 1. mjesto ispred Poštara.Nakon debakla za stanje u klubu  okrivljen je Ante Bodlović i praktički je protjeran iz kluba nakon što je obavljao tajničke dužnosti tridesetak godina.Definitivno se prekida suradnja s Monterom i klub je ponovno samo „Mornar“ Split.Osvajanjem Ekipnog prvenstva Dalmacije klub se ponovno vraća u Hrvatsku momčadsku ligu 1987. godine.Narednih par godina klub „životari“ a početkom devedesetih kriza se produbila i klub je bio jako blizu gašenja.

Reaktiviranje prve ekipe i pokretanje škole šaha

Darko Bočina,Miro Bobanac i Ante Šarić na Prokurativama u srpnju 1995. (simultanka Kasparova).

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Početkom devedesetih klub je „na aparatima“ održavao Nedjeljko Vidić tadašnji predsjednik kluba.Vidić je pozvao Slavena Jurića da se vrati iz Omiša i preuzme mjesto tajnika kluba. Krajem 1993. godine održana je „povijesna“ skupština nakon koje se klub u potpunosti reaktivirao.Na skupštini su bili prisutni:Nedjeljko Vidić,Pavle Palić,Mario Alujević,Nenad Šarić,Miro Bobanac,Mate Karlušić…Za predsjednika je izabran Nedjeljko Vidić,a za dopredsjednika Nenad Šarić.Slaven Jurić i Miro Bobanac su osmislili odličan progam škole šaha. Program je prezentiran gradu Splitu i Splitskom savezu športova.Po tom programu se i danas radi sa djecom u Mornaru.U klubu su se počeli igrati „cugeri“ nedjeljom na kojima je znalo sudjelovati dvadesetak igrača.“Mornari“ se vraćaju na ligašku scenu 1995. kada u Gradacu igraju 4. ligu.Osvojeno je 2. mjesto što je bilo dovoljno za plasman u viši rang natjecanja.Prvo mjesto je osvojio Š.K Sveti Ivan Zadar sa Shariyazdanovom na prvoj ploči. Ubrzo nakon toga taj klub se fuzirao sa Zadrom.U Gradacu za Mornar su nastupali: Bobanac,Bočina (kapetan ekipe),Jurić,Karlušić,Ivica Marčić,Drago Marčić (seniori),Spomenka i Silvana Marčić (žene),Ante Šarić i Marinko Marčić (juniori). Sredinom devedesetih škola šaha u Mornaru bila je u punom jeku.S početnicima je radio Branko Šarić koji je bio ekspert za rad s najmlađim uzrastima.S naprednima su radili Bobanac i Jurić. Na rezultate se nije moralo dugo čekati.Pojavljuju se dva perspektivna igrača koja nose isto prezime iako nisu ništa u rodu a to su Ante Šarić i Ivan Šarić.Narednih godina Šarići ostvaruju zavidne rezultate u kadetskoj i juniorskoj konkurenciji.Ante Šarić na prvenstvima hrvatske narednih nekoliko godina osvaja:3. mjesto do 13 godina 1996. (Medulin),1. mjesto do 13 godina 1997. (Medulin), 2. mjesto do 15 godina 1998. (Hvar),1. mjesto do 15 i do 17 1999. (Pula).Na Europskom prvenstvu do 16 godina osvaja 8. mjesto 1999. u Litohoru (Grčka).Ivan Šarić osvaja:3. mjesto do  9 godina 1998. (Hvar),2. mjesto do 9 godina 1999 (Pula),2. mjesto do 11 godina 2000. godine (Pula),2. mjesto do 11 godina 2001. (Pula),1. mjesto 2002. (Pula)…Ivan će nekoliko godina kasnije (kada ne bude više član kluba) ostvariti rezultate koji će vječno ostati upisani u povijesti hrvatskog šaha.Ivan Šarić postao je europski prvak do 18 godina u Šibeniku 2007. godine,a 2008. postaje svjetski juniorski prvak do 18 godina Vijetnamu. 1999. nakon dugo vremena organizira se prvenstvo kluba na kojem je pobjedio Ante Šarić sa 7 iz 7.Iste godine umro je Mate Karlušić legenda kluba.Uprava kluba donosi odluku da će se ubuduće umjesto prvenstva kluba organizirati Memorijal Mate Karlušića.

Miro Bobanac i Ivan Šarić u Medulinu (lipanj 1996).

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Novija povijest

Od Gradaca 1995. do kraja devedesetih Mornar boravi u trećoj ligi gdje bi obično osvojio    2.-3 mjesto bez prave šanse za ulazak u viši rang.Samo je 1. mjesto vodilo u jedinstvenu II. ligu (današnju 1.B).Počela se rađat ideja da se proba „ić gore“.

2000. godine za Mornar „potpisuje“ Fide majstor Pavle Hrvačić.Godinu dana ranije u klub je prešao Borivoj Katavić.Treća liga 2000. godine se igrala u Kaštel Starom,a glavni konkurent Mornaru za prvo mjesto bio je Š.K „Kostrena.Voljom ždrijeba te dvije momčadi su se sastale u posljednjem kolu,a Mornaru je trebalo 3-3 za „proć dalje“.Meč je završio 3-3 uz dosta sreće za Mornar.Pojedinačni rezultati odlučujućeg meča:Plesec-Hrvačić 1-0 ,A. Šarić-N.Dorić remi, Vlahov-Bobanac 0-1,Jurić-D.Dorić remi,Ledinko-I.Marčić 0-1,Bratošević-Ir.Pejić 0-1.Čovjek odluke bio je Ledinko (Kostrena) koji je u damskoj konačnici s 2 pješaka više previdio damu.

Kriza s prostorijama-2. put

Kada je iz Marmontove 1974. godine Mornar preselio na Bačvice (gdje su do tada bili poškovci) taj prostor je bio nacionaliziran.2001. godine je vračen pravim vlasnicima.S obzirom da je klub dosta uložio u taj prostor nije bio obavezan odmah iseliti ali mjesečni boravak kluba se cijenio za tadašnjih 2000 DEM koje bi se odbijale od svote koju je klub do tada uložio u prostor.Trebalo je brzo djelovati jer je klubu ozbiljno prijetilo beskućništvo. Sredinom 2001. uprava kluba je odlučila da  prva ekipa ne nastupi na II. ligi iz objektivnih razloga.Najveći problem predstavljala je neizvjesnost oko prostorija,a time i besparica.Problem je još predstavljao igrački kadar.Prva ploča Ante Šarić imao je obavezu nastupati za Mravince (dvojna registracija) na juniorskoj ligi,Pavle Hrvačić je prešao u zagrebačku Mladost, a neki igrači su imali privatnih obaveza.

2002-2005-era Ivice Škarića 

2002. godine za predsjednika Mornara je izabran bivši gradonačelnik Splita Ivica Škarić. Zahvaljujući novom predsjedniku klub je dobio svoj novi dom na Mertojaku (Odeska 6).Kada  su članovi uprave prvi put zakoračili u nove prostorije imali su šta vidjeti.Hrpa škovaca,šprica,iskorištenih kondoma,jedna krepana mačka…Ubrzo je pokrenuta radna akcija i prostorije su se sredile i klub je ponovo mogao normalno funkcionirati. Prostorije nisu bile idealne,ali nije se imalo izbora i čekali su se bolji dani da se pronađu bolji prostori kakve zaslužuje klub s  polustoljetnom tradicijom.Pojavom Škarića klubu su porasle ambicije i u natjecateljskom smislu.Postavljen je jasan cilj-plasman u 1. ligu.
2003. klub dovodi dva velika igračka pojačanja iz zagrebačke Mladosti.Vratio se Pavle Hrvačić i doveden je 20 godišnji Fide majstor iz Sarajeva Damir Rašić.Mornar je tada bio u II. ligi-jug (jedinstvena II. liga se ukinula i oformile su se 4 regionalne II. lige).Za ulazak u prvu ligu trebalo je osvojiti 1. mjesto u svojoj skupini i pobijediti nekog od prvaka druge regije.U svojoj skupini Mornar je pobjedio dosta uvjerljivo.Ključan meč za 1. mjesto odigran je na Visu protiv istoimenog domaćina (tada se II. liga igrala na putovanja).Mornar je pobijedio sa visokih 5-1, a trebalo je biti 6-0 jer je Bobanac izgubio totalno dobivenu poziciju protiv Radoslavića.Nakon osvajanja 1. mjesta uslijedio je ždrijeb prvaka drugih liga.Mornar je izvukao Samobor.Igrala su se dva meča.Prvi meč je odigran na domaćem terenu u Hotelu Split 11.5 2003. i završen je 3-3,uz dosta propusta Mornarevaca. Jedan od gledatelja bio je i legendarni Miroslav Ćiro Blažević koji je tada bio trener Dinama (taj dan se igrao derbi Hajduk-Dinamo 4-1).Uzvrat u Samoboru  održan je tjedan dana kasnije. Rezultat je ponovo 3-3,a u I. ligu ulazi Samobor zbog boljeg učinka na prvim pločama. Mornar je vrlo uspješno igrao na kupu Dalmacije u Jelsi 2003. godine.Osvojeno je 2. mjesto i plasman u finale kupa.Ključan meč  odigran je protiv tadašnjeg prvoligaša Gorana iz Bibinja.Mornarevcima je trebala pobjeda 3.5-0.5 za plasman među prva 2.To je vjerovatno bio najbolje odigran meč u novijoj povijesti kluba.Mornar je ostvario željeni rezultat (Z.Meštrović-A. Šarić 0-1,Rašić-Režan 1-0,Bilobrk-Barbarić Vuk Tadija 0-1,Denis Brulić-Levačić remi).U tom meču prosjek prve ekipe  bio je svega 21 godinu.Uspjehu na kupu  pridonio je i Darko Bočina koji je bio rezerva i dobri duh ekipe.Na finale kupa u Rapcu se nažalost nije otputovalo jer su gotovo svi članovi ).ekipe (osim Bočine) imali fakultetskih obaveza.Iako natjecateljski uspješna 2003. godina je najtužnija u povijesti kluba.
23.5.2003. iznenada je preminuo Vladimir Bekavac.Beki je bio istinska legenda kluba i dugi niz godina najbolji igrač u Splitu.Kada je osvojio 3. mjesto na republičkom hrvatskom turniru 1955. godine Beki je u tom trenutku bio jedini igrač sa titulom u Splitu (vjerovatno i u cijeloj Dalmaciji).Kasnije je došlo do inflacije titula pa titula MK nije predstavljala ništa posebno.  13.9 2003. iz Sarajeva stiže najgora moguća vijest.U prometnoj nesreći tragično je preminuo Damir Rašić.Na nagovor svog prijatelja Ante Šarića Damir je prešao u Mornar početkom 2003.U tih kratkih 9 mjeseci koliko je proveo u klubu Damir je ostavio neizbrisiv trag. Bio je veliki pozitivac uvijek spreman za  „zajebanciju“.Nikada neće biti zaboravljen.

Plasman u prvu ligu

2004. I. hrvatska liga se proširuje sa 10 na 12 klubova, tako su se ukinule kvalifikacije i svi prvaci drugih liga su ulazili u viši rang.Odnosi Poštara (tada Tkc Split)  i Mornara nikad nisu bili bolji.Uprave se dogovaraju o razmjeni igrača koji su mogli koristiti dvojnu registraciju. Tako je „Poštarevac“ Zdenko Plenković pojačao Mornar za II. ligu,a „Mornarevac“ Ante Šarić  doprinosi najvećem ekipnom uspjehu u povijesti Poštara (4. mjesto na I. ligi u Rapcu 2004.).Šarić je igrao za Poštar i na prvoj ligi godinu dana ranije (2003.).U Mornar stiže i Ivica Armanda,prvak hrvatske 2002. godine.Mornar s lakoćom „gazi“ sve protivnike i prvi put u povijesti ulazi u prvu ligu.Nastupali su:Ante Šarić,Zdenko Plenković,Ivica Armanda,Miro Bobanac (kapetan),Slaven Jurić(4 iz 4),Denis Brulić,Vuk Tadija Barbarić i Borivoj Katavić.

Prva liga bez Mornara

Početkom 2005. Mornar napuštaju tri igrača koja su sudjelovala u ulasku u I.ligu. Ante Šarić postaje šahovski profesionalac i prelazi u riječku Liburniju.Izlaskom iz juniorskog staža Zdenko Plenković gubi pravo na dvojnu registraciju i vraća se u matični Poštar.Ivica Armanda odlazi iz kluba nakon sukoba s upravom kluba.Nekoliko mjeseci kasnije predsjednik kluba Ivica Škarić prihvaća mjesto konzula u Crnoj gori i u klubu se javlja kriza upravljanja.Prva liga se približavala,a u klubu je vladala određena letargija.Mudro rukovodstvo  trebalo je odlučiti hoće li se sudjelovati na prvoj ligi u Šibeniku.Stanje na računu  bilo je 8400 kn.Premalo za bit u hotelu.Razmišljalo se da se putuje svaki dan autima ,ali zaključeno je da bi to bilo prenaporno za igrače.U jednom trenutku „stari Mornarevac“ Dražen Čvorović  nudi se da će posuditi svoje novce za klub,kao Mate Karlušić dvadesetak godina ranije.Uglavnom mudro rukovodstvo je odlučilo da klub odustane od I. lige i tako je propuštena šansa da se Mornarevci natječu u ligi koja je već tada bila među 5-6 najačih u Europi.

Kriza s prostorijama-3. put

Ivica Škarić je još krajem 2004. imao viziju da bi prostorije na Blatinama (Šimićeva 52/54) mogle biti dugotrajno riješenje za klub.U tom trenutku drugi splitski klub Poštar je muku mučio u vezi svojih prostorija.Lagano se gubila naklonost Pošte koja je bila vlasnik prostorija u Slavićevoj.Pritisak je bio velik (podmetanje ljepila u bravu…) jer su mnogi željeli izbacit šahiste da bi se prostor mogao komercijalizirat.S obzirom da su klubovi tada bili u odličnim odnosima u Mornaru su odlučili da se pomogne susjedima pa se pojavila ideja da prostori na Blatinama postanu Šahovski dom za sve šahiste u Splitu.Oba kluba su potpisala ugovor sa Gradom o korištenju prostora.“Poštari“ su se prvi uselili i počeli uređivati prostor, jer ih je u međuvremenu potjeralo iz Slavićeve.Mornar je odgađao selidbu s Mertojaka zbog loše financijske situacije (Škarić više nije bio u klubu).Kad je grad dao prostore u Odeskoj Udruzi invalida krajem 2007. moralo se „pakovat stvari“ i uselit u novi dom.

Zaoštravanje odnosa s Poštarom

Predsjednik Poštara (A1 Split  službeno) Ratomir Petrov je iz nepoznatih razloga uporno odbivao dati ključeve novih prostorija predstavnicima Mornara, iako je Mornar imao pravovaljani ugovor s Gradom.Mornarevci su shvatili da će morati povući konkretne poteze da se izbore za ono što im pripada.4.2. 2008. u večernjim satima ispred Šahovskog doma  okupilo se 40-ak ljubitelja šaha,dva policajca,dva zaštitara i jedan bravar.Među šahistima su  bili stari Mornarevci koji su se odazvali da pomognu klubu.Posebno su se istakli Marko Goreta i Zvonimir Čalija.Bilo je tu i dosta šahista koji nisu imali veze s Mornarom ali su osjećali nepravdu.Među njima su između ostalih bili braća Matasi,Ivan Krnić,Zvone Vukušić… i jedan od najglasnijih Vjekoslav Biliškov.Uglavnom Mornarevci na legalan način uz pomoć bravara i nadgledanjem policije prvi put ulaze u svoj novi dom.To se sve odvijalo dok se u prostorijama održavala skupština Š.K A1 Split. Klub od tada „stanuje“ u tim prostorima. Po starom dobrom običaju prilikom ulaska u nove prostorije pokrenute su brojne radne akcije. Svaki član doprinio je koliko je mogao. Veliku gestu napravio je Jozo Barać, tadašnji dopredsjednik kluba. Jozo je klubu poklonio šank koji je sam izradio i uložio u materijal. Klub je tako dobio vrlo vrijedan inventar, a da se pritom nije moralo dirati klupsku kasu!

2006-2011

Nakon odlaska Škarića na mjesto predsjednika dolazi Željko Sikirica.Tih godina prva ekipa uglavnom stagnira boraveći u drugoj ligi.2006. kadetska ekipa predvođena Ivanom Šarićem osvaja 2. mjesto na Finalu kadetskih liga Hrvatske.2009. juniorska ekipa prvi puta ulazi u I. ligu. 2011. juniorska ekipa osvaja 6. mjesto od 12 klubova na I. ligi.Nastupali su Ante Tomaš, Andrija Baturina,Josip Meštrović,Martin Zorislav Džaja i Marin Bačetić. 2011. u klub dolazi ženska šahovska reprezentativka Kristina Šarić.

Kristina ST open

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

2012.

Mornar osvaja županijski kup i plasira se na finale kupa hrvatske.Na finalu kupa Mornar osvaja 14. mjesto (po rejtingu 21.). Posebno se istakao 17-godišnji Ante Tomaš koji je zaradio čak 80 rejting bodova.

Lipanj 2012.-

U ljetnom prijelaznom roku Mornar „potpisuje“ 3 pojačanja u najboljim igračkim godinama.U klub se iz Poštara vratio Fide majstor Denis  Brulić (33).Još su stigli velemajstor Ibro Šarić (30) i majstorski kandidat Saša Horvat (29).

2013.

Ante Šarić (28) postaje najmlađi predsjednik u povijesti kluba. Šahovska škola bilježi sjajne rezultate:Borna Čotić postao je prvak Hrvatske do 11 godina, a Karmela Mićan osvojila je 2. mjesto u konkurenciji kadetkinja do 13 godina.Još 3 naša kadeta bila su plasirana među prvih 10. Kadetska ekipa osvaja I. kadetsku ligu-jug. Naša ekipa bila je najmađa u ligi.Prosjek godina naše ekipe bio je tek nešto veći od 12 godina, a natjecanje je bilo za kadete do 16 godina! Tim rezultatom plasirali smo se u Finale kadetske lige gdje je sudjelovalo 8 najboljih ekipa u državi.U finalu smo također bili najmađi, a na kraju smo zauzeli 5. mjesto. Prva ekipa zauzela je 2. mjesto u II. ligi- jug.Seniori drugu godinu zaredom osvajaju županijski kup i plasiraju se na Finale kupa Hrvatske. Ženska ekipa po prvi puta je ušla u I. ligu! Plasman u I. Hrvatsku žensku šahovsku ligu izborile su:Ivana Iveković,Jelena Mance,Karmela MićanSlavica Bakota. Ženska ekipa osvojila je visoko 3. mjesto na Kupu Hrvatske za žene!

Borna Čotić i Karmela Mićan (Split,lipanj 2013).

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

2014.

Mornar stvara jaku žensku ekipu! U siječanskom prijelaznom roku klub su pojačale: Poljska velemajstorica Karina Szczepkowska-Horowska i međunarodna majstorica Tina Lukenda. Odlaskom iz Liburnije pravo nastupa za žensku ekipu Mornara ima i Kristina Šarić (do tada je igrala samo za mušku seniorsku ekipu). Nakon nekoliko godina nastupanja za Š.K. Brda u Mornar se vratio Borivoj Katavić. Nakon 7 godina ponovno se oformila druga seniorska ekipa koje će biti “izmješana” veteranima i djecom iz škole šaha. Kadetska ekipa drugu godinu zaredom osvaja 1. kadetsku ligu-jug. Na Finalu kadetske lige u Krapinskim toplicama Mornar zauzima 3. mjesto.

2015.

U siječanjskom prijelaznom roku Ante Šarić  ponovno je postao igrač Mornara! Odmah nakon prelaska A. Šarić osvaja 2. mjesto na Pojedinačnom prvenstvu Hrvatske u Opatiji. Klub je napustio Ibro Šarić koji je pojačao Kaštela. U ožujku je  Kristina Šarić osvojila 2. mjesto na Pojedinačnom prvenstvu Hrvatske za žene. Juniorska ekipa (s 3 kadeta u sastavu) osvaja 6. mjesto od 12 ekipa na 1. juniorskoj ligi u Svetom Filip Jakovu. U svibnju prva ekipa osvaja Županijski kup i plasira se na Finale kupa RH. U Finalu kupa RH prva ekipa osvaja 6. mjesto od 27 ekipa. Nastupali su:Ante Šarić, Borka Frančišković, Miro Bobanac i Denis Brulić. Borna Čotić osvojio je 2. mjesto na Prvenstvu Hrvatske za kadete do 13 godina. U lipanjskom prijelaznom roku klubu su pristupili IM Dejan Stojanovski (30) i ŽNM Lora Kukić (20). Klub je napustila Petra Kruljac koja je prešla u Š.K. “Junior” Rijeka. U listopadu ženska ekipa Mornara u Bolu na Braču osvaja 2. mjesto na 1. ženskoj ligi! Početkom studenog prva ekipa osvojila je 1. mjesto u 2. ligi- jug. Ključan meč  bio je u 8. kolu sa Zadrom koji smo pobijedili sa visokih 5-1. Dvadesetak dana poslije u Vinkovcima  osvojili smo 1. mjesto u Kvalifikacijama za 1.B ligu. Tim rezultatom prva ekipa  izborila je ulazak u viši rang natjecanja nakon točno 10 godina. Kadetska ekipa 3. godinu zaredom osvaja 1. kadetsku ligu-jug i plasira se na Finale kadetskih liga Hrvatske u Našice, gdje je osvojeno 6. mjesto (8 ekipa). 

vinkovci-kvalifikacije-1

 

 

 

 

 

 

 

 

 

2016.

U siječanjskom prijelaznom roku klubu su pristupili velemajstor Ibro Šarić (vratio se iz Kaštela) i Fide majstor Julijan Plenča (26).U veljači Kristina Šarić prvi puta postaje pojedinačna prvakinja Hrvatske!U ožujku juniorska ekipa (s 3 kadeta u sastavu) osvaja 6. mjesto na 1. juniorskoj ligi u Svetom Filip Jakovu.U travnju nakon potpisivanja novog ugovora sa Gradom klub se fizički odvaja od Š.K. Brda s kojim je do tada dijelio prostorije na Blatinama. Prostorije su podijeljene,a Mornar je dobio svojih 129m2. U svibnju prva ekipa osvaja sjajno 5. mjesto na Finalu kupa RH. U lipnju Borna Čotić osvaja 3. mjesto na Prvenstvu Hrvatske za kadete do 15 godina. U listopadu prva ekipa osvaja 5. mjesto u 1.B ligi u Šibeniku. Ženska ekipa osvaja 6. mjesto na 1. ligi za žene. Kadetska ekipa četvrtu godinu zaredom osvaja 1. mjesto u 1. kadetskoj ligi-jug. Na Finalu kadetskih liga Hrvatske osvojeno je 4. mjesto.

Kristina Šarić prvakinja Hrvatske. Zagreb, 27.2. 2016.

Ženska i

Ženska i muška ekipa Mornara ispred Hotela Niko (Šibenik 2016).

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

2017.

Na izbornoj Skupštini održanoj 29.1 za novog Predsjednika jednoglasno je izabran Slaven Jurić (75). U siječanjskom prijelaznom roku klub je napustio Denis Brulić. Prvu ekipu je pojačao Ognjen Matko (32).Juniorska ekipa osvojila je 5. mjesto na 1. juniorskoj ligi koja se održala sredinom travnja u Svetom Filipu i Jakovu.U svibnju, prva ekipa senzacionalno 2. mjesto na Finalu kupa RH koje se održalo u Malom Lošinju. To je ujedno i najveći ekipni uspjeh u povijesti kluba. U tom velikom uspjehu sudjelovali su: Ante Šarić (kap.), Ibro Šarić, Julijan Plenča, Ognjen Matko i Miro Bobanac.

Slaven Jurić, Split, 29.1. 2017.

Miro Bobanac, Ibro Šarić, Julijan Plenča, Ognjen Matko i Ante Šarić, Mali Lošinj, 14.5.2017.

 

Izvori

U prikupljanju podataka koristio sam časopise Šahovski glasnik i Slobodnu Dalmaciju. Ostale podatke sam zapisao po vlastitim sjećanjima i pričama sa Mornarevcima starije generacije. Posebno bi se zahvalio Josipu Matkoviću,Draženu Maroviću,Slavenu Juriću,Darku Bočini, Miru Bobancu,Draženu Čvoroviću, Nenadu Šariću,Pavlu Paliću i Peri Sentiću koji je poslao mnoštvo fotografija iz privatne arhive.